Kodex: Kakvi su odnosi Hrvatske i Crne Gore? Jesmo li se i koliko oslobodili stega bliske prošlosti?
Mesić: Mislim da su odnosi naši dviju zemalja vrlo dobri, što - naravno - ne znači da ne mogu biti i bolji. Ali, možemo s njima biti zadovoljni. Na nivou politike vjerujem da smo se oslobodili balasta nedavne prošlosti, mada je on i dalje prisutan na medijskoj sceni i u dijelu javnosti. Znači, na tome treba raditi. Treba i dalje uporno razgrađivati predrasude i stereotipe. Treba razbiti i famu o tome kako Hrvatska, sada kada je članica Evropske unije - više nema ništa s "onim drugima". Imamo, itekako imamo. Naši susjedi će uvijek ostati naši susjedi i naš je ključni interes ne samo da s njima imamo dobre odnose, nego i da im pomognemo da što prije uđu u ujedinjenu Evropu.
NATO GARANTUJE SIGURNOST
Kodex: Da li je za Crnu Goru važno da postane članica NATO? Zašto?
Mesić: Dok sam bio Predsjednik, zauzimao sam se i za ulazak Hrvatske u Atlantski pakt. Smatrao sam to važnim iz dva razloga. Prvo, NATO ne trpi politizovane oružane snage i, drugo, NATO garantuje svojim članicama sigurnost. Ti razlozi stoje i danas i mislim da vrijede i za Crnu Goru. S druge strane, ne smije se ispustiti iz vida ni činjenica da je NATO organizacija koja je relikt hladnoga rata i koja još uvijek "traži sebe" u novome vremenu. Kako mi se na žalost čini da ulazimo u neki novi hladni rat, bojim se da će važnost Atlantskog pakta samo porasti, pa i za manje zemlje, poput naših. Ono što definitivno mislim da ne bi bilo dobro, to je da se NATO pretvori u udarnu pesnicu nekog svjetskog policajca koji će granatama i bombama uvoditi red i demokratiju širom svijeta. Niti je NATO tako zamišljen, niti bi to trebao postati.
Kodex: Crnogorski šef diplomatije Igor Lukšić predlaže tješnju saradnju država regiona, moguć nordijski model. Da li je ova ideja izvodljiva u praksi ili je riječ o "samo lijepoj zamisli"?
Mesić: Za tješnju saradnju zemalja regije dosljedno sam se zauzimao tokom moja dva predsjednička mandata, u vrijeme kada se i na sam spomen regionalne saradnje nekima u Hrvatskoj dizala kosa na glavi. Vaš je ministar vanjskih poslova potpuno u pravu i ne mislim da je ideja o primjeni noridijskog modela samo lijepa zamisao. Kao član Igmanske inicijative upoznat sam s naporima toga saveza nevladinih organizacija s područja bivše Jugoslavije da uvjeri naše političare ne samo u nužnost, nego i u mogućnost tješnjih odnosa među zemljama regije, primjenjujući pri tome iskustva modela saradnje između nordijskih zemalja. Vrlo svjesno kažem: primjenjujući iskustva, jer doslovno kopirati nešto što funkcioniše u jednome dijelu svijeta na drugi, nikada ne donosi dobre rezultate. Mi naprosto moramo vidjeti odakle su pošli Nordijci, kako su razmišljali, što su ostvarili, kako to funkcioniše i - možda najvažnije - kakvu korist svi od toga imaju.
PUNO POSLA TEK PREDSTOJI
Kodex: Da li se u Hrvatskoj nešto promijenilo nakon ulaska u EU?
Mesić: Ništa što bi prosječni građanin mogao osjetiti na svojoj koži. Ali, to i nije bilo realno očekivati. Kao i pristupni pregovori, tako je i sam ulazak u Evropsku uniju proces. Treba početi koristiti ono što zemlja članica može od Unije dobiti, čak i u ovim kriznim vremenima za Uniju. A to je stvar Vlade. Ona mora brzo reagovati, ne smije propuštati šanse, mora ih čak i stvarati. Pa će se onda učinci ulaska u Uniju početi i osjećati u svakodnevnom životu. Ovako je to za one koji prelaze granice ostalo svedeno na činjenicu da na granici sa Slovenijom, Italijom i Mađarskom više nema carinika i da iz zemalja Unije mogu uvesti bez carine što žele. Nije ni to nevažno, ali je daleko od onoga što može i treba biti. Mi i dalje, makar smo sada članica Unije, moramo raditi na popravljanju stanja u pravosuđu, i dalje moramo ulagati napore da se nastavi borba protiv korupcije i organiziranog kriminala, i dalje moramo poduzimati sve što možemo da Hrvatska u punom i pravom smislu riječi postane demokratska zemlja. A iznad svega, moramo naći načina da pokrenemo proizvodnju i zaustavimo stalni porast broja nezaposlenih. Sve to nitko drugi, pa ni Unija, neće učiniti umjesto nas. To moramo mi sami. Ali nam članstvo u EU u tome može pomoći.
