Lopičić je kazala da je više od hiljadu predmeta, po ustavnoj žalbi i 180 sporova normativnog karaktera, ozbiljno upozorenje da Ustavni sud postaje institucija zagušena velikim brojem predmeta. 

Lopičić je, na okruglom stolu Ustavna žalba kao izazov i šansa, koji je organizovao Centar za građanske slobode, rekla da se taj sud susrijeće sa novim pitanjima i novim izazovima u ostvarivanju vladavine prava i zaštiti ljudskih prava i sloboda. 

“Danas se može reći da je područje ustavno-sudske kontrole na granici prava i politike. Na Ustavni sud prebačen je zadatak rješavanja najosjetljivijih konflikta u društvu, što je svojstveno ustavnim sudovima u tranzicijskim državama”, rekla je Lopičić. 

Prema njenim riječima, duboko kontroverzna pitanja o kojima se ne može postići društveni konsezus sve češće se prebacuje na pravni nivo-ocjenu ustavnosti zakona pred Ustavnim sudom. 

“Političko okruženje i priroda predmeta koje rješava ukaje na opasnost od uvođenja političkih primjesa u njegov rad. Na te izazove Ustavni sud će odgovoriti pravnim argumentima, nezavisno da li se radi o zakonima koji uređuju rudarsko-metalurški sector, izborni proces, ponavljanje glasanja o VDT-u i drugo ”, poručila je Lopičić, prenosi RTCG.

Ona je kazala da se od suda ne traži da postupa razložno i primjereno roku, “već se sud ili neopravdano požuruje ili optužuje za namjerno kašnjenje”. 

“Uz potrebu i obavezu da se ustavnosudski predmeti okončaju ažurno i blagovremeno ipak moramo imati u vidu da Ustavni sud nije redovni sudeći organ, već prije svega sistemski sud za zaštitu ustavnosti i zakonitosti i očuvanja legalnosti funkcionisanja pravnog poretka u Crnoj Gori, što zahtijeva analitičnost, pouzdanost i utemeljenost odluka na Ustavu”, rekla je Lopičić. 

Sud, navela je, ima mandat da rješava sporove i da ne bude uveden u političke vode, ali ne želi ni da odlaganjem predmeta fingirá pravničku mudrost. 

“U protivnom, nerealno očekivanje da Sud bude na nečijoj strani neće doprinijeti ostvarivanju njegove uloge zaštitnika ustavnosti i zakonitosti u čijoj je osnovi poštovanje prava i sloboda svakog građanina”, poručila je Lopičić. 

Ona je pojasnila da građani često doživljavaju Ustavni sud kao četvrtu instancu, a ustavnu žalbu kao još jedno sredstvo u skali pravnih ljekova. 

“U više svojih odluka sud je i sam konstatovao da ne može postupati kao instacioni sud u odnosu na odluke redovnih dudova. I da se ne može smatrati pravnim sredstvom kojima se ispituje zakonitost odluka redovnog suda”, kazala je ona. 

Lopičić je navela da pregled od 2007-2013 godine pokazuje da je broj primljenih ustavnih žalbi u stalnom porastu i da je zaštita ljudskih prava i sloboda postala već uveliko dominantna nadležnost Ustavnog suda. 

“Ustavni sud je prošle godine u radu imao 1.770 predmeta i od tog predmeta 88 odsto su predmeti koji se odnose na odlučivanje po ustavnim žalbama protiv sudskih presuda. Tu se kriju veliki problema i opasnosti”, dodala je ona. 

Prema riječima Lopičić, često se misli da je Ustavi sud onaj državni organ kom se treba obraćati za ispravljanje svih učinjenih nepravdi, i da je to sud za sve neriješene i neuspješno riješene sporove i pitanja pred drugim institucijama. 

“Primjenom i tumačenjem ustavnih odredbi o ljudskih pravima u skladu sa doktrinom o tj oblasti evropskog suda, Ustavni sud će doprinijeti boljoj zaštti prava građana u odnosu na ranije stanje i očuvanju njegov ugleda u međunarodnoj zajednici”, kazala je ona. 

Lopičić je novinarima, nakon okruglog stola, kazala da je procedura vid demokratije, i da će je Ustavni sud poštovati u svim predmetima ocjene ustavnosti zakona. 

Lopićić je kazala da je sud od januara do aprila dobio 20 takvih predmeta, u kojima se osporavaju pojedine odredbe ili zakoni u cjelini. 

“Ustavni sud još precizno nije odredio datum održavanja sjednice, bićete o tome obaviješteni sledeće sedmice. Koji će predmeti biti na dnevnom redu to je ocjena suda, odnosno pripremljenih predmeta sudija izvjestioca”, navela je ona.

Velika odgovornost na Ustavnom sudu 

Izvršni direktor centra za građanske slobode, Sergej Sekulović, rekao je da je pred Ustavnim sudom velika odgovornost, navodeći da on ima zadatak i da harmonizuje crnogorski pravni sistem sa savremenim standardima u oblasti ljudskih prava ali i da čuva crnogorski identitet. 

“Ukoliko u tome uspije biće jedan od odlučujućih činilaca u izgradnji ustavnog patriotizma, bez kog Crna Gora ne može biti stabilna i prosperitetna. Često nazivam Ustavi sud aristokratskim elementom demokratije, koji je dakle čuva i od sebe same”, rekao je on. 

Sekulović je naveo preporuke, u kojima se navodi da je izmjenama i dopunama zakona o Ustavnom sudu potrebno omogućiti meritorno odlučivanje po ustavnim žalbama, kao što je bilo uređeno Zakonom o Sudu Srbije i Crne Gre. 

“Treba omogućiti izricanje naknade štete, odnosno pravičnog zadovoljenja, po ugledu na Evropski sud za ljudska prava i omogućiti donošenje odluke u slučajevima nepostojanja odnosno nedonošenja akta i na osnovu radnji”, rekao je on. 

Sekulović je naveo da je izmjenama i dopunama Zakona o Ustavnom sudu potrebno predvidjeti da se, izuzetno, ustavna žalba može podnijeti i prije iscrpljivanja pravnog puta, ukoliko je to od opšteg interesa i, ili ukoliko bi prethodno iscrpljivanje pravnih sredstava povlačilo neotklonjivu štetu za podnosioca. 

“Potrebno je kadrovski osnažiti stručnu službu Ustavnog suda u kontekstu širenja nadležnosti po ustavnoj žalbi i osnovati Institut za teoriju i praksu u oblasti ljudskih prava, koji bi pružao podršku u radu stručnoj službi i sudijama”, ukazao je on. 

Poslanica Pozitivne Crne Gore, Azra Jasavić, čestitala je sudijama novog saziva Ustavnog suda izbor na tu funkciju i kazala im da će sigurno biti izloženi političkim pritiscima, ali da je sigurna da će im odoljeti, dodajući da to osigurava i sam način njihovog izbora. 

Sudija Ustavnog suda, Milorad Gogić, kazao je da će on i njegove kolege imati kuraži da se odupru svim političkim pritiscima vlasti i opozicije, navodeći da će to dokazati svojim odlukama. 

Predstavnik CEDEM-a Marija Vuksanović kazala je da još postoje brojni izazovi, među kojima je potreba da se osvrne na često nedovoljan kvalitet ustavnih žalbi.

(Mina)