Latimer je 1960. posijao sjeme u boci od 38 litara. Samo je dva puta zalio svoju biljku - u vrijeme sađenja i 1972. godine prije nego što je zapečatio pampur.

Od tada, biljka se razvija sama od sebe, objasnio je ovaj zaljubljenik u baštovantsvo. Jedino što čini je da redovno okrene bokal kako bi biljka ravnomjerno bila izložena suncu.

"To je jedino što činim za njeno održavanje. Nikada je nisam kresao. Samostalno se razvija unutar boce", kazao je dodajući da je tokom godina biljka stvorila vlastiti ekostistem.

Naime, u boci voda funckoniše u zatvorenom cirkulacionom krugu. Korijen apsorbuje vodu koju biljka potom, kroz proces fotosinteze, ispušta u bocu.

Ambijentalna vlaga stvara kapljice koje teku niz zidove bokala da bi ponovo bile apsorbovane korijenom. Sunčeva svjetlosti omogućava biljci da obavlja fotosintezu, koja je neophodna u proizvodnji energije. Hranljive materije, biljka crpi iz otpalog lišća koje truli na dnu boce.

Latimerova bašta je čak inspirisala američku svemirsku agenciju NASA za njen projekat bašti u svemiru.

"Biljke pročišćavaju vazduh upijajući tvari koje ga zagađuju. Zahvaljujući njima, svemirska stanica bi mogla da na izvjesnom nivou postane autonomna", naveo je predstavnik NASA.

Svi oni koji bi da pokušaju da sami naprave baštu u boci treba samo da imaju veliku posudu, malo zemlje ili komposta i naravno sjeme.

Nakon toga, dovoljno je sipati decilitar i po vode i hermetički zatvoriti bocu, a priroda će se postarati za ostalo.