Hajde da prvo sagledamo poruke i zapamtimo pouke, taksativno i objektivno – bez alibija i pominjanja opšte planetarne ekonomske krize koja mnogima može da bude izgovor, ali pravim pregaocima razlog za veći napor, nauk i domete.

PRVO: Infrastruktura u primorskim opštinama još je daleko od optimalnih sadržaja i kvaliteta ... A i cijene nijesu baš konkutrentne u odnosu na poodavno afirmisane turističke destinacije, pa i perjanice na Mediteranu - poput Grčke, Turske, Egipta, Tunisa . (Ako je za utjehu: u susjednoj Hrvatskoj, bezmalo sve, skuplje je barem za desetak-petnaest procenata)

Klasični, ljetnji ili zimski, zdravstveni, izletnički u potonje vrijeme  i sportski turizam i putovanja, aktivna, tj lična animacija, egzotika, gastronomija, pučka zabava i kulturološke posjete, sve je to nadgradnja svakodnevnog, konvencionalnog života. I - sve to čini repertoarom raznovrsne ponude iole recentne turističke države odakle ona crpi dominantne prihode od turizma kao osnovne i nasušne privredne grane. Jamačno, to je i Crna Gora zar ne?

A sada i upit: Ko i šta, ponajviše i posebice, kvari utisak i podstiče turiste da nam se više ne vraćaju i šireći uglavnom istinite negativne spoznaje i utiske nakon ovdašnje posjete. Redom i taksativno,počnimo od taksista, i to ne samo nekih budvanskih, podebelo kompromitovanih. Kažu - tako je diljem primorja. I dalje: parkinzi su pretijesni, parkovi maleni sa siromašnim mobilijarom ... te, ionako oskudne i malobrojne zelene oaze, nerijetko bivaju igrališta i danonoćna utočištaza pse lutalice. U baštama i kafićima, na terasama, u lokalima - od Ulcinja do Igala - trešti nesnosno drečeća folk-muzika . Decibeli su ograničeni i doduše (zbog kazni- a ne obzira i ukusa) neznatno ukroćeniji nego minulih godina. Opomene i globe pljušte, kažu inspektori, a mnogi vlasnici i ugpstitelji ćeraju po svome...

Turizam, dakle, ne trpi nemar i sitnice. Niti se,kao nekad davno, zadovoljava ponudom: sunce,more,plaža, šnicla... ili ćevapi,svejedno. Ipak, ankete kazuju da je primjedbi nešto manje nego prethodnih sezona. Upućeni spočitavaju da nije potrebna samo ekologija okoliša već,ponajprije - ekologija svijesti, za neke čak i savjesti. Da podsjetimo: desetine i stotine miliona turista i putuju i šaraju diljem zemljinog šara: od mastodonstkog Njujorka, preko čarolike Venecije i Pjace San Marko, do egzotičnih safarja u Keniji, Kongu ili Zambiji, od nikad usnule Atine do bajkovitih švajcarskih Alpa - i tako dalje . I, nedaj bože,sve dalje i dalje od nas gdje se turista stranac kadikad osjeća kao neželjeni izvanjac u čiju želju i dušu domaćin ne zazire – već mnogi pogledom samo u džep zavire. Turizam, stoga, biva kvarljivom robom gdje najmanja pregršt sitnica prouzrokuje krupne negativne bilanse u kasi, budžetu i fondovima. Dabome: zahvaljujući našim, nazovimo ih, turističkim autogolovima. Ipak, udogledno i s pravom, očekujemo pomenutu turističku milijardu. Valjda bez zebnje da ta „sića od evrića“ ne bude u džepu Beketovog Godoa...