Ako tako drečeći, prijeteći i žestoko, poput onog junoše iz SNP, budu govorili i njegovi vršnjaci, ili seniori, svejedno, iz DPS,DF, SDP, Pozitivne, a očekivati je –posebice iz Pokreta za promjene (uz obilnu primjenu nepromijenjene blasfemije) – onda dovraga SA SVIMA NJIMA!
Ergo, kako da objasnim prestrašenom petnestogodišnjem unuku, Nikoli R., kad me zabezeknuto priupita „Đede, s kim i zašto da se ratuje?“. Kako da istjeram strahobolan doživljaj iz njegovih misli i očiju - kao da je bio svjestan da iz, prinudno rodnog Maribora, gdje su, u tamošnjoj sjajnoj Klinici, jedva spasili njega i majku, ravno 126 dana čekali da (su)mine onaj sumanuti rat i bombardovanje s kraja devedesetih - e da bi se vratili u svoju Crnu Goru.
Sporadi toga i hiljadu drugih, dakako- humanih, rezona, poriva i razloga, Bečiću, ne pominji više najružniju, najtužniju i najtragičniju riječ sa tri slova. Jesi li , istureni kandidatui „prvoborcu“ za čelo mirne i umilne Podgorice, čuo za Ničeovog Zaratustru? Pročitaj njegov blagougodni govor čovjekoljiubivog smirivanja, a ne rata i umiranja. Pročitaj Zolu i njegovo „Optužujem“... Pripitaj /pročitaj Šolohova i upoznaj njegovog, prsimice jurišnika, Olega Koševoja, u iznuđenom, ničim izazvanom, otadžbinskom ratu. Upoznaj proslavljenog junošu-jurišnika na njemačke bunkere i tenkove na krvavom frontu. Ne - b(r)ukača na euforičnom predizbornom mitingu, sa krcatog „front-stejdža“. Mani se zapaljivo- prijetećeg vokabulara poput zapjenušenih „ratnika-osvetnika“ i sl. pripadnika „Dveri“, „Obraza“ , „Naših“ i inih, tamo njima sličnih...
I - da opetujem riječi iz nadnaslova - stih iz kultne pjesme fascinantnog srpskog poete Branka M. Da,da : „Ubi me prejaka reč!“. A ta riječ-ubica, pretvori se u parče konopa vezanog za granu drveta u jednom zimzelenom kutku maksimirske šume...
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Kodex-a.
