Činjenicu da tako dugo nije bio otkriven može da zahvali samo podmuklom metodu koji je razvio: tabletama za spavanje i drugim sredstvima djecu bi najprije omamio i uspavao, tako da uglavnom nisu bila svjesna niti se sjećala šta im se događa.

Na ruku mu je išla i srećna okolnost: uprkos tome što je 1969. u SAD osuđivan za pedofiliju, nije bio unesen u registar seskualnih prestupnika. Na taj način je u svakoj školi u svijetu mogao da dobije posao kao nastavnik sa besprekornom biografijom.

Tako je bilo i sa uglednom britanskom privatnom školom “Sautbenk internešenel”, gdje je radio ako nastavnik istorije i geografije, i dječake stare 10 do 16 godina redovno vodio na eskurzije u instranstvo, gde se noćilo u hotelima. Tokom tih hotelskih noćenja na ekskurzijama Vehi je drogirao i silovao 60 učenika iz ove škole.

Na sličan način se "provodio" i na školskim ekskurzijama u drugim školama u kojima je radio, a dolijao je pukim slučajem.

Čistačica na njegovom poslednjem radnom mjestu, u jednoj školi u Nikaragvi, ukrala je fleš drajv na kom je čuvao snimke 90 nagih i drogiranih dječaka i sebe kako se iživljava nad njima. Kad je shvatila o čemu se radi, odlučila je da se obrati policiji.

Uređaj sa inkriminišućim snimcima dospio je u ruke FBI, a nastavnik je, suočen sa dokazima, sve priznao. Bez imalo kajanja, istražiteljima je rekao:

"I ja sam zlostavljan kao dječak,zato to radim. To sam radio čitavog života".

Ubrzo nakon ovog priznanja, datog prošlog mjeseca, nastavnik pedofil, koji je bio oženjen i imao dva odrasla sina, izvršio je samoubistvo u jednom motelu u Minesoti (SAD).

Ovos su škole u kojima je Vehi radio tokom 40 godina:

Američka škola Teheranu, Iran, 1972-73.

Američka škola u Bejrutu, Liban, 1973-1975.

Američka škola u Madridu, Španija, 1975-76

Škola “Pasargad” u Ahvazu, Iran, 1976-78.

Američka škola u Atini, Grčka, 1978-80.

“Saudijska škola Aramko” u Dahranu, Saudijska Arabija 1980-1982.

“Međunarodna škola” u Džakarti, Indonezija, 1992-2002.

“Eskuela Kampo alegre” u Karakasu, Venecuela, 2002-09.

“Međunarodna škola Sautbenk” u Londonu , 2009-2013.

Kolege tvrde da je kao nastavnik bio ”izuzetno popularan”, ali da je ipak uvijek bilo nekih govorkanja, na koja je svakako trebalo obratiti veću pažnju.

Roditelji učenika koji su bili, ili su mogli biti, njegove žrtve kažu da se zbog čitave situacije osjećaju “očajno i iznevjereno”.

S obzirom da se dječaci ničega ne sjećaju mnogi, međutim, ni ne žele da znaju da li su njihova djeca na pronađenim fotografijama, jer smatraju da će im biti lakše ukoliko budu mogli da vjeruju da nisu, prenosi Blic.