Njegov posao bio je da udiše ljepotu u svakodnevne poslove nemilosrdnog despota. On je bio lični pjesnik vladara Sjeverne Koreja Kima Džona Ila, koji je ovom zemljom vladao do svoje smrti 2011. godine. 

Jang je živio luksuznim životom elite Sjeverne Koreje koji malobrojni imaju priliku da iskuse, međutim, njegov posao nije bio bez rizika. 

Uspio je da prebjegne 2004. godine, nakon što ga je manja greška mogla koštati života. Godinu dana proveo je u Kini prije nego što je utočište pronašao u Južnoj Koreji. 

Ovi dana on je veliki kritičar režima Sjeverne Koreje i internacionalne zajednice koja samo pokušava da ovu zemlju drži u karantinu. 

List „Global Post“ uspio je da dođe do Janga koji je dao intervju za ovaj medij:

Jang Jin Sung nije vaše pravo ime, zašto ste ga promjenili? 

Moj rad upućuje dosta kritike režimu Sjeverne Koreje tako da moram da budem anoniman kako bih zaštitio svoju porodicu.

Kako je izgledalo upoznati Kima Džonga Ila? 

Nije mi bilo dozvoljeno da podignem glavu dalje od drugog dugmeta na njegovoj košulji, morao sam da natrljam gel za dezinfekciju na ruke prije nego što smo se rukovali i nisam smio da se krećem bez dozvole.

Da li su ljudi iz Sjeverne Koreje zaljubljenici u poeziju? Šta vole? 

Učenje poezije je dio kulture, ali ste primorani da to činite a jedina tema o kojoj raspravljate jeste to koliko je vođa divan. Da li se to nekome sviđa ili ne potpuno je nebitno.

Veliki ste fan lorda Bajrona. Kako ste došli do njegovih radova? 

U Sjevernoj koreji postoji nešto što se zove “Kolekcija 100 kopija”. U pitanju su klasična djela dostupna samo elitnim porodicama kako bi mogle da razumiju nešto u vezi sa spoljnim svijetom. Od svakog djela postoji 100 primjeraka i odatle potiče ime.

Kako je izgledalo kada su vam teme vaše poezije diktirane? 

Sve to je bilo nevjerovatno frustrirajuće. Pisanje je postalo poput posla. Najbolji dio bio je pisanje o prošlosti pošto sam mogao da uvrijedim druge kraljeve i zemlje dok je sve ostalo moralo da bude hvalospjev našem vođi.

Šta vas je natjeralo da počnete da pišete poeziju koja je kritikovala režim? 

Bilo mi je potrebno da pišem nešto istinito kako bih ostao normalan. Svaki dan sam morao da poričem realnost i to me je dovodilo do ludila i bilo je pravo olakšanje pisati nešto što želim iako to niko neče pročitati.

Šta vas je natjeralo da prebjegnete? 

Pisci koji rade za ministarstvo psihološkog ratovanja i kontra-obaveštajne službe imaju pristup literaturi iz spoljnog svijeta. 

Pozajmio sam jedan magazin iz Južne Koreje prijatelju koji ga je izgubio u vozu u Pjongjangu. Ostaviti ovakav magazin u javnosti je bogohuljenje i zbog toga možete izgubiti život. 

Zato sam morao da pobjegnem.

B92

Da li mislite da će Sjeverna Koreja ikada iskoristiti nuklearno oružje?

Poslednja karta koju režim može da odigra nije nuklearni rat već otvaranje ka svijetu i reformama jer jedino tako vođe mogu da spasu svoj život.

Ovo nije ideološki režim već pragmatični režim koji se bazira na novcu. Zašto bi elita počinila samoubistvo time što bi započela nuklearni rat kada mogu da napuste zemlju i žive u egzilu sa puno novca?