"Dakle,  jasnim stavljanjem na znanje javnosti da se riječju i djelom zalaže za rješavanje crnogorskog crkvenog pitanja. U prvi mah dodjelom jedne gradske crkve u Podgorici ili Cetinju na korišnje  našem svještenstvu i vjerujućima. Novčanom podrškom u iznosu od 200.000 eura godišnje. Napominjem da SPC u Crnoj Gori godišnje od Srbije dobija 1 milion eura. Mi tražimo samo jednu petinu tog iznosa od sopstvene države. Na koncu,  i promjenom odnsa pravosudnih organa prema nezakonito upisanim crkvama i manastirima na SPC. Red bi bio da napokon riješe da se crkvena imovina i sakralna kulturna baština vrate u posjed države Crne Gore kojoj je i pripadala do 1996. godine", poručuje Vučinić. 
Na pitanje kakav je odnos države prema CPC, Vučinić poručuje da je odnos dijela državne administracije neprijateljski. 
"Skupština Crne Gore je nemušto odbila da odlučuje o inicijativi Crnogorske pravoslavne crkve za poništenje akta regenta Aleksandra Krađorđevića o ujedinjenju crkava iz 1920.godine koju smo podnjeli 2006.godine. U najvišem pravnom aktu koji je donijela ustavopisac nije upisao Crnogorsku crkvu kao domicilnu i tradicionalnu crkvu da bi i pravno utemeljio ekskluzivni status Beogradske patrijaršije. Pravosudni organi se koriste svim pravnim i političkim, legalnim i ilegalnim sredstvima da ometu proces povraćaja nezakonito prepisane imovine stvarnim vlasnicima ``selima, bratstvima i državi``,  jasan je Vučinić.

Ukoniti objekat sa Rumije

Vučinić smatra da limeni objekat sa Rumije treba ukloniti. 
"Nažalost, vlasti izbjegavaju da ga uklone koristeći se pravno ekvilibristikom kao argumentom. Odlučni su da Srpskoj crkvi omoguće da na vrhu ove planine opstane njen biljeg čiji je smisao da obilježi granice velikosrpskih teritorijalnih ambicija, a istovremeno da poništi materijalne i duhovne vrijednosti koje Crnu Goru i Crnogorce čine narodom osobenim među svim drugim narodima".