Štaviše, s jednim komunicira putem Fejsbuka.

Lindhut je u društvu australijskog fotografa Najdžela Brenana 2008. u okolini glavnog grada Somalije radila na jednoj priči, ali oteli su ih islamski fundamentalisti te su ih zatočene držali tačno 460 dana.

Preživjela je, kaže, jer je u glavi stvorila koncept 'kuće na nebu', u koju bi bježala u najtežim trenucima nemilosrdnog seksualnog zlostavljanja. 'Tamo su bila sva moja sjećanja i čitava moja mašta', ispričala je novinarka.

Opisujući svoja potresna iskustva iz zatočeništva, kazala je da je sve bilo prepuno nasilja. 'Bilo je teško preživjeti svaki dan, pogotovo zato što nisam znala hoće li i kada sve to uopšte završiti. Zlostavljali su me gotovo neprekidno.'

Ali, baš je u najtežim trenucima doživjela, kaže, buđenje.

"Abdulah me zlostavljao, boljelo me, pokušavala sam da se obranim i onda sam doživjela jedno gotovo vantjelesno iskustvo. Vidjela sam samu sebe odozgo', ispričala je i dodala da je u tom trenutku spoznala da je jedina stvar koju njen napadač poznaje nasilje.

'Sasvim je jasno da su moji otmičari proizvod rata i da ih je rat oblikovao. Ta mi je spoznaja pomogla. Oni su ljudska bića s vlastitim potresnim pričama. To nikako ne znači da su nevini, ali činjenica je da su proizvod kulture nasilja', navodi Lindhut u intervjuu za Bangor Dejli Njuz.

U svojim je memoarima, kojima je dala naslov 'Kuća na nebu', otkrila kako su njena i fotografova porodica angažovali privatnog pregovarača koji je isposlovao otkupninu od 600.000 dolara za njihovo oslobađanje, što nije pošlo za rukom vlastima Kanade i Australije, koje su pregovarale bez uspjeha. Iz zatočeništva su pušteni u decembru 2009. godine, a pregovarač je uzeo proviziju jednaku otkupnini.

Nekoliko mjeseci nakon oslobađanja, Lindhut je osnovala fondaciju kojom finansira visoko obrazovanje žena iz Somalije. Jednog je dana, kako je ispričala, otišla na Fejsbuk te je vidjela da joj je stigla poruka jednog od otmičara koji je pohvalio njezin rad s mladim Somalijkama.

'Činjenica da su svjesni posla kojim se trenutno bavim i da mogu vidjeti da nisu uspjeli da me slome... To je najbolji osjećaj zadovoljene pravde', zaključila je Amanda Lindhut.

(Jutranji list)