Riječ je o ženama koje uživaju sva prava muškaraca, donose važne odluke i jednake su u plemenu sa ostalim muškarcima, dok prema ostalim ženama, kao i u porodici stvaraju distancu kao da su stvarno odjednom postajale muškarci.

Izučavajući ovaj fenomen ili pojavu nastalu u davna vremena kada je život na sjeveru Albanije bio regulisan "kanonom" Leke Dukađinija koji je vladao od 1410 do 1481, britanski albanolog Antonija Jung u svojoj knjizi "Žene koje su postale muškarci", sinoć predstavljenoj u Tirani, kaže da su virdžine živjele u vrijeme kada je muškarac bio ne samo stub kuće već i njen gospodar.

Kuća bez muškarca je, naime, bila osuđena na propadanje kao nepoželjna i zato, ako muškarca u kući već nije bilo, trebalo ga je, kaže, napraviti...

Virdžine su postajale i djevojke koje su  po svaku cijenu željele da izbjegnu brak sa nekim kome su bile davno obećane, pošto je odbijanje udaje u tim okolnostima i dan danas jak razlog za krvnu osvetu, isto kao što je i sklapanje braka među porodicama koje su u krvnoj zavadi način za "pomirenje krvi".

Ipak je, tvrdi Jungova, mnogo češći razlog preuzimanja muške uloge potreba za nasljednikom i "glavom porodice" u slučajevima kada u porodici nije bilo muškaraca ili muškarac nije bio spreman da preuzme svoju ulogu.

Polaganjem zakletve da će se u budućnosti ponašati kao muškarac kod vridžina sve počinje da se mijenja i one prestaju da imaju bilo šta više zajedničko sa ženama.

“One zastrašujuće počinju da izgledaju kao muškarci ne samo po načinu oblačenja već i po pokretima i ukupnom ponašanju “, napisala je Jungova u svojoj knjizi bogato ilustrovanom fotografijama posljednjih albanskih virdžina.

Inače, Jungova je prvi put posjetila sjever Albanije 1989. godine, kada je sprovela i svoja prva istraživanja, a o virdžinama je prvi put, kaže, čitala u knjizi Edit Darham.

Ona je, kako prenose albanski mediji, podsjetila da je putnicima sa zapada, koji su u to vrijeme odlaziliu Albaniju, bilo dozvoljeno putovanje samo pod strogim nadzorom.

Jungova tvrdi da je svijet iznenađen postojanjem virdžina i u ovom savremenom vremenu, kao i da ni svi Albanci danas ne znaju za taj fenomen duboko ukorijenjen u albansku kulturu i društvo, posebno u siromašnim krajevima sjevera te zemlje, i zato je, kaže, njen naum bio da ga zabilježi.

Prema njenom istraživanju način oblačenja čini osnovu podjele polova u jednom duboko patrijarhalnom društvu, odnosno izbor odjeće odražava specifičan socio-ekonomski sistem u Albanskoj Malesiji ali i u nekim drugim oblastima Balkana.

“Ekonomski faktor je izuzetno važan u patrijarhalnom društvu u kome u ženine obaveze spada i preuzimanje uloge muškarca u vođenju porodice u slučajevima kada nema muškaraca. Te žene, isto kao i muškarci su spremne da uzmu i oružje radi očuvanja časti porodice ili radi krvne osvete “, kaže Jungova.

Ona objašnjava da se polni identitet ne vezuje obavezno sa seksualnim opredjeljenjem, o čemu se u područjima u kojima žive virdžine ne govori otvoreno.

Kada žena pod tim uslovima, specifičnim za njenu zemlju preuzme ulogu muškarca, često dobrovoljno, to ne samo što je dobrodošlo i vrlo pohvalno u njenom okruženju, već za sobom povlači i jedan daleko bolji život, tvrdi ona.

“Iako neko na tu zakletvu gleda kao na žrtvu, smisao svega je suprotan u društvu u kome se ponašanje, koje za sobom povlači dobrobit porodice, smatra krajnje pozitivnim tako da ženina žrtva time što postaje muškarac podiže njen značaj i samosvjest “, navela je Jungova.

(CDM