Direktorica Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore,  Marina Vujačić,  za Kodex  kaže da je problem u tradiciji i negativnom dugogodišnjem kontekstu,  zbog kojeg i same osobe s invaliditetom još uvijek imaju pogrešnu sliku o sebi, svojim pravima i mogućnostima.

“Veliki problem, pored socijalnih barijera, predstavljaju i fizičke i pravne barijere. Pravne se ogledaju u još uvijek neobezbijeđenoj adekvatnoj pravnoj zaštiti, diskriminatorskim zakonskim normama i procedurama, neusaglašenosti politika sa Konvencijom UN o pravima osoba s invaliditetom, odnosno česte situacije gdje se zakonima i politikama više uskraćuju, nego obezbjeđuju ljudska prava osoba s invaliditetom ili pojedinih kategorija osoba s invaliditetom. Takođe, iz prethodnih problema proizilaze i ogromni propusti u konkretnim akcijama, odnosno onome što je potrebno promijeniti u praksi, a to je prije svega još uvijek ogroman procenat institucija i organa koje su fizički nepristupačne osobama s invaliditetom, jer se još uvijek, čak prilikom izgradnje i novih objekata,  ne poštuju dobre prakse i standardi i ne koristi princip univerzalnog dizajna koji odgovara svim građanima”. Vujačić tvrdi da ovi problemi sami po sebi izazivaju lančane posljedice u svim oblastima,  od zdravstva, obrazovanja, samostalnog života, zapošljavanja, učešća u javnom i političkom nivou, gdje,  iako imamo napredak poslednjih godina, on je još uvijek neznatan da bi ti pomaci rezultirali velikim i suštinskim promjenama.

“Još uvijek imamo primjere da u praksi osobe s invaliditetom svakodnevno doživljavaju diskriminaciju, i nemaju mogućnost izbora, već često samo jednu opciju za bilo koju potrebu, pravo ili aktivnost i često su i primorane da i same pristanu na diskriminaciju”.

Na pitanje koliko je država uključena u rješavanje problema, naša sagovornica tvrdi da se država donekle bavi pitanjima osoba s invaliditetom, u zadnje vrijeme ulaže napore i sama pokušava pristupiti sa aspekta ljudskih prava, jer shvata benefite koje može dobiti i ona sama i cijelo društvo, ako osobe s invaliditetom budu aktivni građani.

“Ali i dalje imamo ograničavanje od strane države, djelimično ispunjavanje obaveza, periodično i pojedinačno pristupanje u rješavanju problema, i nerijetko nedostatak volje za suštinskim promjenama. Država se, ipak,  još uvijek ponaša kao da štiti sebe od osoba s invaliditetom, a ne obratno,  tj da pruža mogućnosti osobama s invaliditetom i da sistemski pristupa uklanjanju prepreka bilo koje vrste i ostvarivanju prava”, zakljuučila je Vujačić.