"Imajući u vidu da je pristupačnost fizičke okoline preduslov za ostvarivanje osnovnih ljudskih prava i sloboda osoba s invaliditetom, kao i činjenicu da međunarodno i domaće zakonodavstvo prepoznaje nepristupačnost objekata za lica s invaliditetom i tretira ih kao diskriminaciju, te nameće obavezu svim institucijama i ustanovama da osobama s invaliditetom omoguće nesmetan prilaz, ulaz, korišćenje i boravak u svim prostorijama, i bez obzira na činjenicu da je istekao zakonski rok za prilagođavanje objekata i površina u javnoj upotrebi licima smanjene pokretljivosti i licima s invaliditetom ističemo da ZIKS nije prilagođen licima s invaliditetom", navodi se u saopštenju Marine Vujačič, direkotirce UMHCG.

 Vujačić ističe da je onemogućavanje ili nepreduzimanje akcije u cilju omogućavanja nesmetanog kretanja i pristupa osobama s invaliditetom institucijama sistema, je diskriminacija ove populacije  i ograničavanje iste u ostvarivanju osnovnih ljudskih prava i sloboda.

Osobe s invaliditetom koje su izvršioci prekršajnih i krivičnih djela borave u jako lošim uslovima, često nedostojnim i ponižavajućim za čovjeka, što potvrđuje i najnoviji slučaj Branka Đurovića iz Nikšića, osumnjičenog za izvršenje krivićnog djela teškog ubistva, navela je Vujačić.

"Pozvali smo Ministarstvo pravde da skrene pažnju i uputi inicijativu ZIKS-u u cilju uklanjanja arhitektonskih barijera u ovom objektu, kako bi se stvorili uslovi i spriječilo ponavljanje diskriminacije osoba s invaliditetom od strane ove institucije" kazala je ona.

Po informacijama okrivljenog Đurovića, isti se nalazi na 3 spratu i to u stacionaru sa još 5 pritvorenika što dodatno pogoršava uslove za funkcionisanje. UMHCG je uputilo poziv  i ZIKS-u da preduzme sve potrebne radnje kako bi okrivljenom bilo omogućeno da zadovoljava osnovne životne potrebe. 

"S obzirom da je okrivljeni Đurović jako lošeg zdravstvenog stanja i kako, kao što je i navedeno u prvom Rješenju o odbijanju pritvora na predlog VDT-a koje je donio Viši sud u Podgorici, ne stoje razlozi za određivanje pritvora po osnovu člana 175 st. 1 tač. 1 i 4, posebno naglašavajući da ne postoji opasnost od bjekstva, jer je okrivljeni zavisan od svoje porodice i ne može samostalno da obavlja osnovne životne potrebe i funkcije, a kako to, po mišljenju UMHCG nije dovoljno uzeto u obzir prilikom donošenja Rješenja u kojem je Viši sud uvažio žalbu VDT-a i preinačio Rešenje sudije za istragu obratili smo se Predsjednici Vrhovnog suda Vesni Medenici sa inicijativom, da u okviru svojih nadležnosti, naloži preispitivanje Rješenja", navodi se u saopštenju direktorice UMHCG-a.

 Iako se u konačnom Rješenju kojim je određen pritvor navodi da: "njegovo loše zdravstveno stanje nije smetnja da se prema istom odredi pritvor...". UMHCG smatra da odluku o određivanju pritvora nije trebalo donositi bez stručnog mišljenja ljekara da li bi i koliko pritvor uticao na pogoršanje zdravstvenog stanja, s obzirom da je okrivljeni 2009. imao moždani udar, i ima epilepsiju, hemiparezu lijeve strane, hipertenziju, a Pravilnikom o bližem načinu izvršavanja pritvora omogućena je zdravstvena zaštita, kako u okviru ustanove u kojoj se izvršava ta mjera, tako i upućivanjem u odgovarajuće javne zdravstene ustanove, što je u konkretnoj situaciji izostalo.

Kao posljedica ovih oboljenja nastao je invaliditet, zbog čega Đurović koristi kolica i ima otežanu pokretljivost, odnosno u konkretnoj situaciji u pritvoru mu je onemogućeno da se samostalno kreće i zadovoljava osnovne životne potrebe jer nema pomoć druge osobe, niti uslove usljed nepristupačnosti ZIKS-a. 

Kao dokazi za određivanje pritvora navode se, nastala posledica, "okolnosti uznemirujuće prirode koje nikoga ne mogu ostaviti ravnodušnim", obaviještenost javnosti Crne Gore, putem medija, veoma kratak vremenski period od izvršenja krivičnog djela, a posebno se ističe da "uznemirenost javnosti još nije splasnula", što po mišljenju Višeg suda u Podgorici predstavlja prijetnju očuvanju javnog reda i mira.

Ove okolnosti, po mišljenju UMHCG, ne ukazuju na prijetnju osumnjičenog javnom redu i miru, već na reakcije javnosti na ovo krivično djelo. Međutim, sud je pod pritiskom javnog mnjenja išao linijom manjeg otpora, te je izabrao preduzimanje lakših radnji - zatvaranje jednog čovjeka.

Iz UMHCG podsjećaju na "navode i zapažanja Misije OEBS prilikom Izvještaja: "Pritvor: Učestalost određivanja i opravdanost izricanja", u kojem se na 16. i 17. str. navodi sljedeće: Da bi se u smislu odredbe iz člana 175 stav 1 tač. 4 mogao odrediti pritvor, potrebno je da su kumulativno ispunjena sva tri uslova: - da je u pitanju krivično djelo za koje je propisana kazna zatvora od 10 godina ili teža kazna; -da je u pitanju krivično djelo koje je posebno teško zbog načina izvršenja ili posljedica i da postoje izuzetne okolnosti koje ukazuju da bi puštanje na slobodu dovelo do ozbiljne prijetnje očuvanju javnog reda i mira".

"Analiza OEBS-a pokazuje, da su sudovi prilikom određivanja pritvora po ovom zakonskom osnovu, u 24 slučaja propustili da uz prva dva uslova obrazlože i treći uslov koji je neophodan za postojanje ovog pritvorskog osnova, a to je da postoje izuzetne okolnosti koje ukazuju da bi puštanje na slobodu dovelo do ozbiljne prijetnje očuvanju javnog reda i mira. Dakle, sudovi uopšte ne utvrđuju zašto bi puštanje na slobodu okrivljenog dovelo do ozbiljne prijetnje očuvanju javnog reda i mira. Ovo je, po nalazima OEBS-a, konstitutivi element za određivanje pritvora po ovom pritvorskom osnovu, i mora se u svakom konkretnom slučaju utvrditi i potkrijepiti navođenjem konkretnih razloga i činjenica koje ukazuju da bi puštanje na slobodu okrivljenog dovelo do ozbiljne prijetnje očuvanju javnog reda i mira", navodi iz UMHCG.

"Stav UMHCG-a je da osobe s invaliditetom, kao i svi drugi građani moraju odgovarati, u skladu sa zakonom, za sva učinjena ne/djela, ali isto tako zahtijevamo da im se obezbijede osnovna ljudska prava zagarantovana svakom čovjeku", ističe Vujačić.

Ona napominje da,  koliko god neko učinjeno djelo bilo nehumano i nečovječno, ne smije se stvarati atmosfera linča i prijevremene osude i na osnovu toga i pod tim uticajem da se donose sudske odluke, a takodje je uputila molbu medijima da o konkretnoj situaciji korektno izvještavaju kako se ne bi stvarala pogrešna slika javnosti.