Ulica na Telepu je nekad čitavom dužinom bila Panonska, ali danas nosi naziv koji je malo teže izgovoriti - Melhiora Erdujheljija.
Da stvar bude još komplikovanija ovo je gotovo i ulica bez broja, pa u njoj formalno niko ne živi. Sa jedne strane nalaze se firme koje pripadaju paralelnom Futoškom putu, a kuće preko puta poprečnim ulicama. Na sve to još se nameće i pitanje ko je uopšte bio taj Erdujhelji.
Melhior Erdujhelji rođen je u Senti 1860. Bio je i novosadski vjeroučitelj, a predavao je i srpski jezik. Napisao je monografiju Grada Novog Sada koja je objavljena na mađarskom, srpskom i njemačkom jeziku, u kojoj je s posebnom pažnjom obradio istoriju Srba u Novom Sadu.
Novosađane zbunjuju i nazivi drugih ulica. Na primjer, ulica Ilije Ognjanovića nalazi se u samom centru grada. Najveći poznavaoci naziva ulica u gradu - taksisti, zakleli bi se da je to jedini njen naziv i skoro pa su u pravu.
Do ćoška ulica se zove samo Ilije Ognjanovića, a od narednog nosi puno njegovo puno ime - Ilije Ognjanovića Abukazema, što niko ne zna. Ipak, malo je srećnija od Erdujheljijeve, bar ima brojeve i može se izgovoriti.
Komentari