“Svijet se drastično promijenio i mi moramo da se prilagodimo toj promjeni”, rekao je generalni sekretar NATO Anders Fog Rasmusen nekoliko dana prije samita, ukazujući na značaj ovog skupa za budućnost Alijanse.

On je najavio da će u Velsu biti donijeta odluka o forrmiranju udarne jedinice za brzo reagovanje i izgradnju vojnih baza na istočnim obodima NATO u cilju odvraćanja “potencijalnog agresora” koga nije morao da imenuje, jer je bilo jasno da je mislio na Rusiju.

“Cilj je da prisustvo naših trupa u Istočnoj Evropi bude mnogo vidljivije i da svakom ko pomisli da napadne neku članicu bude jasno da će imati posla ne samo sa nacionalnom vojskom te zemlje, već i sa kombinovanim snagama NATO”, rekao je Rasmusen.

Iako ovu ideju snažno podržavaju Sjedinjene Državu Velika Britanija i nekoliko bivših članica sovjetskog bloka, koje strahuju da Rusija nakon Ukrajine nastavi da širi uticaj prema zapadu, unutar Alijanse ni izbliza ne postoji konsenzus o Rasmusenovom planu.

“Zemlje sa jugozapada Evrope, kao što su Italija, Španija i Portugalija, nisu raspoložene da šalju svoje vojnike u nove baze na istoku i zalažu se da se umjesto toga poveća borbena gotovost postojećih snaga”, rekao je za Tanjug visoki diplomata NATO nekoliko dana uoči samita.

On se sem toga požalio da samo četiri od 28 zemalja članica Alijanse (SAD, Britanija, Grčka i Estonija) izdvajaju propisanih 2 odsto BDP za potrebe odbrane, dok ostale već niz godina postojano smanjuju vojne budžete, što ugrožava borbeni kapacitet.

Rezerve prema formiranju nove udarne jedinice i postavljanju baza na istoku mogu se čuti i iz Nkemačke, a mnogi su primijetili da je kancelarka Angela Merkel izbjegla da se otvoreno izjasni o tom pitanju.

Penzionisani njemački general i bivši visoki funkcioner NATO Harald Kujat je u nedavnom razgovoru za Dojče Vele upozorio da takvi potezi prijete da, umjesto do smirivanja krize, dovedu do eskalacije.
“Veoma strahujem da se mi sve više i više uvlačimo u situaciju koju su, usput rečeno, izazvale izjave sa obje strane, koje zaoštravaju stanje i sa kojima se i kriza stalno zaoštrava, a to ne može biti u našem interesu” upozorio je on.

Druga tačka oko koje će članice Alijanse teško uspostaviti konsenzus je pitanje da li i kako pomoći Ukrajini, koja tvrdi da je žrtva ruske agresije i traži moderno oružje, opremu i perspektivu članstva u NATO.

Iako je nekoliko evropskih lidera u izjavama o ukrajinskoj krizi upotrebilo riječ “agresija”, mnogi su spremni da uvaže tvrdnje Rusije da ruske trupe nisu direktno angažovane u Ukrajini i više bi voljele da Kijev postigne nekakav dogovor sa Moskvom, čak i ako bi to značilo podjelu zemlje na entitete po ugledu na Bosnu i Hercegovinu.

Ni američki predsjednik Barak Obama, koji je prije samita doputovao u posjetu Estoniji, nije na današnjoj konferenciji za štampu u Talinu označio Rusiju kao agresora u Ukrajini, već je opširno govorio o potrebi da se kriza riješi kroz pregovore.

Britanski premijer Dejvid Kameron, koji je na samit kao gosta pozvao ukrajinskog predesjednika Petra Porošenka, izrazio je spremnost da u Ukrajinu pošalje ne samo oružje, već i trupe na zajedničku “vojnu vježbu”, ali Njemačka i niz drugih zemalja odlučno odbacuje ovu ideju i najviše što su spremni da ponude su panciri, sanitetski materijal i slična defanzivna oprema.

I konačno, lidere NATO članica očekuje i ozbiljna rasprava o situaciji u Iraku i Siriji, gdje džihadisti “Islamske države” (IS) prijete da iscrtaju novu mapu Bliskog Istoka i iz osnova promjene odnos snaga u regionu.
“IS ne predstavlja direktnu prijetnju za NATO, ali je ozbiljan izazov sa kojim svakako moramo da se suočimo”, rečeno je na brifingu za novinare u Briselu koji je NATO organizovao uoči samita.

NATO nije uključen u vazdušne udare protiv IS u Iraku koje izvode SAD i neke zalivske zemlje, ali ako se oni pokažu nedovoljni, Alijansa će u nekom trenutku morati da se uključi, kažu u sjedištu organizacije.

Imajući u vidu sve ove izazove, postaje jasno da će biti veoma teško da se o njima tokom dva dana, koliko je predviđeno da samit traje, postigne konsenzus koji je prema osnivačkoj povelji NATO neophodan za donošenje svih važnijih političkih odluka.

Čuvena floskula lorda Hejstingsa Ilaja, prvog generalnog sekretara NATO, da je cilj ovog saveza da “drži Amerikance u Evropi, Ruse napolju, a Njemce pod kontrolom” odavno nije bila aktuelnija, ali je svijet početkom hladnog rata, kada je ona nastala, bio mnogo jednostavnije mjesto.

(Izvor:Tanjug)