Ona tvrdi da veliki problem sa kojim se suočavaju jeste upravo neredovna podrška i finansiranje od strane javnih fondova. To se posebno odslikava na nedostatak podrške u sprovođenju i pružanju servisa podrške za organizacije koje rade direktno sa korisnicima usluga, kao što je UMHCG. "Dešava nam se da određeni period moramo da prekinemo realizaciju nekog od servisa: kao što su personalna asistencija, psihološko savjetovalište, dostupan prevoz i sl. jer se redovno ne raspisuje konkurs Komisije za raspodjelu dijela prihoda od igara na sreću. Treba imati na umu da su upravo ova sredstva skoro jedina dostupna nevladinim organizacijama kada je država u pitanju, jer i lokalne samouprave ne raspisuju redovno konkurse, ne isplaćuju sredstva ili su ti iznosi jako mali i ne omogućavaju implementaciju planiranog projekta u cjelosti", jasna je naša sagovornica. 
Na drugoj strani, kaže ona, međunarodni donatori, posebno Evropska unija neće da pruže finansijsku podršku sprovođenju socijalnih usluga/servisa, već pružaju podršku uspostavljanju sistema, što je i logično, jer je država dužna da obezbijedi servise podrške svojim građanima, posebno ako se deklariše kao socijalna država i ako godinama uspostavlja sistem socijalne sigurnosti i pravde. 
"Međutim, u Crnoj Gori još uvijek nije obezbijeđeno sistemsko i kontinuirano finansiranje servisa podrške, pružaoci usluga još uvijek ne mogu dobiti licencu, pa samim tim ni finansijsku podršku, uprkos tome što je Zakon o socijalnoj i dječijoj zaštiti usvojen 2012. godine. 
Upravo izdvajam servise podrške kao „najosjetljiviju“ oblast, gdje direktno posebno trpe korisnici usluga, odnosno same osobe s invaliditetom, u našem slučaju najčešće studenti s invaliditetom. Za druge aktivnosti, posebno u okviru Pravnog programa i antidiskriminacije, Programa za pristupačnost, Programa za zapošljavanje (sa posebnim naglaskom na monitoring sprovođenja politika i unapređenje ostvarivanja ljudskih prava osoba s invaliditetom u ovim oblastima) uglavnom obezbijedimo sredstva. 
S druge strane, veliki dio aktivnosti u okviru Programa za obrazovanje realizujemo volonterski, bez finansijske podrške". 
Direktorica UMHCG poručuje da  sve ovo nije dovoljno za realizaciju svega planiranog u toku jedne godine, jer nikada nijesu sigurni, niti je kvalitet projekta garant da će on biti odobren kod donatora i podržan finansijski. "Međutim, ipak je UMHCG razvijena i uticajna organizacija i nijesmo se do sada susretali sa ozbiljnijim problemima kada je u pitanju obezbjeđivanje sredstava za realizaciju godišnjih planova. 
Država bi mogla i trebala puno više da učini, posebno zato što još uvijek ne postoji Zakon o organizacijama osoba s invaliditetom, koji reguliše status ovih organizacija, način i izvore finansiranja i slično, dok u pojedinim državama regiona imamo takve zakone i sistemsku podršku države. Ovakav Zakon bi posebno trebalo usvojiti zato što osobe s invaliditetom nemaju izjednačene mogućnosti i startne pozicije sa osobama bez invaliditeta. Jednostavno su njihovi izbori suženi, jer čak često nijesu u mogućnosti da biraju način i vrstu obrazovanja, pa potom ni zapošljavanje, često su zavisne od porodice i sl. Samim tim, neophodno bi bilo pružiti im podršku, osnažiti ih i edukovati, jer je njihovo uključivanje u NVO sektor uslovljeno upravo motivima koji se uglavnom, ali ne i isključivo tiču želje za poboljšanjem opšteg položaja ili nemogućnosti, odnosno isključivanja iz drugih sektora. Zato bi bilo neophodno, prije svega, usvojiti ovakav Zakon kako bi se definisao i razgraničio status organizacija osoba s invaliditetom u odnosu na organizacije koje „brinu“ odnosno pružaju podršku djeci/osobama s invaliditetom ili onih koje samo periodično realizuju projekte koji se odnose na osobe s invaliditetom. 

UMHCG nema svoje prostorije

Takođe, konkretno UMHCG još uvijek nema svoje prostorije, već plaća prostor za razliku od mnogih drugih organizacija koje su prostor za rad dobile od države. Dobro bi bilo da se prije svega uspostave kriterijumi za dodjeljivanje i davanje na korišćenje takvih prostora, i da taj proces bude mnogo transparentniji. Smatram da se mora imati u vidu društveni značaj organizacija, ali i rezultati koje postižu u oblasti u kojoj djeluju".