Pravoslavne crkve obilježavaju praznik svetitelja i velikog podvižnika hrišćanske vhere Kirjaka Otšelnika, koji je u narodu poznat i kao Miholjdan, vezan za smhenu lheta i jeseni. Prema narodnom vherovanju, poslije Miholjdana nastupa prava jesen koja je kalendarski već uveliko počela.

Sveti Kirjak je rođen u Korintu krajem četvrtog vijeka i za života je smatran stubom hrišćanstva i uzorom monaških vrlina.

Čitajući Sveto pismo, veoma rano je počeo da se divi ustrojstvu spasenja ljudskog roda, a želja za duhovnim životom odvela ga je u Jerusalim, gdje je stupio u manastir i dobio početna uputstva o monaškom životu.

Boravio je u više manastira gdje se, posvetivši se hrišćanskoj vjeri, i borio protiv jeresi.

Predanje kaže da je bio krupan i snažan čovjek, iako je cio život proveo u strogom postu. Pred kraj života boravio je u monaškoj porodici Svetog Haritona, gdje su monasi jeli jedanput dnevno, i to po zalasku sunca.

Kirjaka su monasi poštovali kao iscjelitelja i utešitelja bolesnih i nevoljnih. Poživio je 109 godina i upokojio se 557. u pustinji gdje je proveo starost i posljednje godine života.

U pravoslavnom kalendaru se na taj praznik pominje i osveštanje bazilike Svetog Mihaila u okolini Rima, što je i objašnjenje za naziv praznika.

Slavi se u Boki Kotorskoj kao zaštitnik pomoraca, a u pojedinim selima održavaju se zavetine i organizuju litije.