Crna Gora bi uskoro trebalo da dobije zakon o uzimanju i presađivanju ljudskih tkiva i ćelija u svrhu liječenja. Zakonom je propisano da je uzimanje tkiva i ćelija sa živog davaoca moguće jedino uz pisanu saglasnost davaoca, a od umrlog jedino ako je za života dao pisanu saglasnost izabranom doktoru.

Sa aspekta religije donacija organa se smatra činom istinske ljubavi i požrtvovanja kojim se može pomoći drugom. Život je za svaku religiju najveća vrijednost i sve što doprinosi njegovom očuvanju prihvaćeno je kao ispravno i humano, pišu Vikend novine.

„Srpska pravoslavna crkva SPC nema zvaničan stav u vezi sa transplantacijom organa u smislu da je takav stav donijet na nekom od Sabora ili Sinodu Sprske pravoslavne crkve“, kazao je Vikend novine otac Boban Jokić. 

U Crnoj Gori, kaže on, ima dosta vladika, sveštenika i vjernika koji već imaju donorske kartice.

"Ali isto tako unutra crkve postoje i oni pojedinci koji misle suprotno i kojima ovaj vid pomoći ljudima nije prihvatljiv. Imali smo skoro neke takve slučajeve u kojima se, nažalost, protivljenje transplantaciji pripisalo crkvi, a to uopšte nije tačno. Dakle, svaki pojedinac može da izabere kako će se odnijeti prema ovoj pojavi", rekao je Jokić.

On smatra da je donacija organa način da se ljudima pomogne i da se postigne suština hrišćanske vrline.

Doniranje organa je najdublji iskaz ljudskosti i požrtvovanja za čovjeka kojim se iskazuje ljubav ne samo prema bližnjima i ljudskom rodu, nego i prema tvorcu, stav je Crnogorske pravoslavne crkve CPC.

"U svakom smislu ono je istovjetno davanju krvi koje nije nikada bilo upitno. Jer je transplantacija, u stvari, fizička zamjena oboljelih organa pacijentu koja ne narušava inte gritet čovjeka kao takvog i kao božjeg bića. Na koncu, tokom izvjesnih operacija pacijentima se uklanjaju organi da bi preživjeli i ta intervencija je nužno poželjna i naravno nije oprečna hrišćanskom učenju, naprotiv; Inače, tvorac se otkriva čovjeku u svoj svojoj veličini i pokazuje svoju moć i beskonačnu ljubav prema ljudskom rodu kroz rezultate savremene medicine. Na čovjeku je da je upotrijebi ili zloupotrijebi", kazao je Vikend novinama potpredsjednik Savjeta Mitroplolije CPC Stevo Vučinić.

U islamu je dozvoljena transplantacija organa, ali uz izvjesna ograničenja. Prije svega, transplantacija organa ne smije ugroziti život donatora, tako da se ne smiju donirati vitalni organi.

"Ako je riječ o donaciji organa poslije smrti, ne smije se donirati toliko organa da se ne može prepoznati da je riječ o ljudskom tijelu. Ono što je jako važno istaći jeste da je zabranjena donacija uz naknadu. U islamu je zabranjena trgovina bilo kojim dijelom ljudskog tijela", rkao je sekretar Islamske zajednice u Crnoj Gori Fuad Čekić.

Doniranje organa se u islamu smatra dobrim djelom i nikako ne smije biti predmet trgovine. Takođe je zabranjena donacija organa poslije smrti bez unaprijed date izričite saglasnosti donatora, ili naknadne saglasnosti poslije smrti užih članova njegove porodice.

Stav Katoličke crkve prema doniranju organa izrazio je pokojni papa Jovan Pavle II u svojoj knjizi "Evanđelje života" kada kaže da ono spada među djela dobrote i saosjećanja koja podržavaju autentičnu kulturu života. Odnos Katoličke crkve prema donatorstvu organa je pozitivan jer je tome cilj da se omogući zdravlje i život bolesnih kojima je transplantacija organa jedini spas.

(CDM)