Slika iz Borodogradilišta ovih dana je naizgled optimistična, jer puni su dokovi, a nekoliko je brodova i na vezu, plus dva zahtjevna remonta na italijanskom "Punta Azzura" i ŠB "Jadran". Dobre su najave i za naredni period. Ipak, miriše na stečaj.

"Pomorska kriza ne jenjava, ali uposlenje je već neko vrijeme mnogo bolje nego u prvoj polovini godine. Imamo osam brodova na remontu, a ohrabruju što isti toliki broj brodova imamo ugovreno za remont, sve do druge polovine januara. I za kasnije imamo dosta upita", kaže za Radio Jadran, izvršni direktor, Petar Tušup.

Ipak, u menadžmentu se ne mogu pouzdati da će na duži rok situacija biti bolja. Hronični je problem likvidnosti.

"Situacija se ne može preko noći popraviti, ne možemo dobiti dugoročne kredite i praktično se finansiramo iz obrtnih sredstava. To je u ovom poslu strahovitio teško. Puni efekti ovako dobrog uposlenja bili bi tek ako ono potraje duži vremenski period. Jer, u prvoj polovini godine nije bilo ovako i bilo je teško opstati", objašnjava Tušup, ne želeći da komentariše da li bi ako potraje dobro uposlenje to moglo odložiti process privatizacije, odnosno programirani stečaj.

"Radimo što najbolje možemo. Rano je govoriti o spektakularnim finansijskim rezultatima, zbog lošeg prvog polugodišta i na kraju godine nije relano očekivati pozitivno poslovanje, iako će gubitak biti manje nego lani. Mi ne vodimo proces privatizacije, već Tenderska komisija i Savjet za privatizaciju, jer je 61,57 odsto akcija Brodogradilišta u vlasništvu države. Većinski vlasnik je obezbijedio i otpremnine za 100 radnika, pa nam je i zbog toga olakšano poslovanje. Njih 50 je otišlo krajem jula. S obzirom da kasnimo sa dvije plate, efekte tek na avgustovskoj treba da osjetimo", podsjeća Tušup.

Menadžment i Sindikat, su, međutim, ranije i danas gotovo s identičnim stavom da osnovna djelatnost u Brodogradilištu, remont tankera, ima perspektivu. U Sindikatu razmatraju materijal o privatizaciji koji su dobili iz Tenderske komsije. Angažovali su i advokata.

"U planu je nekoliko scenarija po kojima ćemo postupiti. A kada je riječ o uključivanju Sindikata u proces privatizacije, to i dalje nije na zadovoljavajućem nivou. Nismo adekvatno pozivani i nismo prisustvovali ključnim odlukama koje se odmose na budućnost Brodogradilišta. Planira se programirani stečaj, ili stečaj kroz reorganizaciju. IO Sindikata i ja se apsolutno protivimo bilo kakvom stečaju. Zato što radnici gube sva prava, a Sindiakt legitimnost. Ostavljeni smo na pravnoj vjetrometini. Moramo se boriti protiv stečaja i jedini način na koji radnici mogu da ostvare svoja prava jeste privatizacija putem tendera, kao što se pokušavalo uraditi do sada", priča predsjednik Sindikata Gligo Tomanović.

No, šta ako to nije moguće, jer 4 tendera su bila raspisana bez rezultata, a Brodogradilište i pored opstanka na tržištu kao jedina isključivo izvozna firma u Crnoj Gori, niže gubitke?

"Brodogradilište u ovakvom obliku ima budućnost. Mi ćemo uvijek imati posla. Naravno, potrebno je uložiti određene investicije u čistu proizvodnju, nove tehnologije. Ali, remont ima budućnost. Potrebno je da nam neko da ruku podrške i mi ćemo stati na noge", tvrdi Tomanović.

Šef radionice antikorozivne zaštite, Zdravko Čurović, dodaje da tankerima treba remont, a po svim standardima maker jendom u pet godina moraju u dok. To znači da djelatnost ima perspektivu. Ali, kako rješiti problem ekologije, pjeskarenje brodova i otpad-grit?

"To je moguće prevazići, onako kako su to prevazišli u okruženju. Nama je uvijek za poređenje hrvatsko brodogradilište "Viktor Lenac". Oni za tretiranje-pranje boje s brodova koriste pumpe visokog pritiska i putem vode uklanjaju sve nečistoće sa broda. To je tehnologija koja ne bi bila skupa. Oni su uložili, po našim informacijama 1,7 miliona eura, a kompletno ulaganje bi bilo oko 3 miliona eura kod nas. To je mnogo manje nego zatvarati firmu, ostavljati ljude bez posla, a bio bi rješen i po mnogima glavni problem ekologije u Bijeloj", siguran je Čurović.

Dok majstor, Blažo Vukasović, podsjeća da uvođenjem stečaja ne bi samo ostalo 400 radnika bez posla i tako bile ugrožene njihove porodice, nego će ostati bez usposlenja i veliki krug kooperantskih firmi i sama Bijela.

"Danas u Bijeloj od Brodogradilišta indirektno zarađuju trgovina i turizam, odnosno prodavnice i izdavaju se sobe gdje su smješteni kooperanti i članovi posada brodova. Oni troše u radnjama i kafeima. Gubi i cijela opština". uvjeren je Vukasović.

On kaže da će Sindikat pokušati da ako je ikako moguće promijeni odluku Vlade o programiranom stečaju, u protivnom, koristiće sve dozvoljene pravne metode.

"Nama je najvažnije da ostane ovaj vid proizvodnje, da se rade veliki brodovi, uz modernizaciju procesa i ako bi, ne daj Bože, došlo do stečaja da se ispoštuje kolektivni ugovor koji je Sindikat potpisao sa poslovodstvom", kaže Vukasović.

Vlada, za sad, pegovara sa holandskim "Damenom", koji je zainteresovan za imovinu Brodogradilišta i isključivo posao remonta jahti u Bijeloj. Vjerovatno će biti nastavljen proces dobrovoljnog napuštanja radnika Brodogradilišta uz otpremnine, koje će isplaćivati Vlada, kao većinski vlasnik. Za očekivati je kredit Svjetske banke za odvoženje grita, odnosno tender za najbolju firmu koja će ga otpremiti iz Brodogadilišta. To je i više nego dovoljna pomoć budućem investitoru, koji treba da reorganizuje proizvodnju.