On smatra da su izjave Koča Danaja kojima poziva na stvaranje Velike Albanije smišljene u, kako navodi, udbaškoj kuhinji albanskih nacionalista, DPS-a i Demokratskog fronta.

"Zato pozivam Srbe da odbranu teritorijalnog integriteta Crne Gore prepuste Cetinjanima koji su, zajedno sa građanima Rožaja, Plava i Ulcinja, prelomili aktuelni državni status, što jeste politički legitimno. Ali, zašto bi nas onda sudbina Ulcinja zanimala više nego što je DPS i Mila Đukanovića interesovala sudbina Kosova i Metohije? Valjda je i to legitimno! Jesmo li zaista toliko lud narod ili imamo potrebu da vazda napravimo neki haos, od Dubrovnika, u koji nas je takođe vodila aktuelna vrhuška DPS-a i dijelom DF-a i SNP-a, pa sve do Ulcinja u kome se 2006. godine rešavala sudbina Savezne Republike Jugoslavije, a u kome Srbi danas ne mogu imati ni svog odbornika", navodi Dedeić.

Kako dodaje, ukoliko Kočo Danaj, DPS i DF izazovu bilo koju vrstu tenzija u Crnoj Gori, građani iz redova srpskog naroda treba da se pasiviziraju, a vojni rezervisti Srbi, u slučaju sukoba, da bace puške na isti način na koji su to radili liberali i socijaldemokrate tokom devedesetih, u vrijeme ratova za slobodu srpskih zemalja.

"Ako se Kočo Danaj dogovori sa bilo kojim režimom u Crnoj Gori da dijele teritorije na kojima nema Srba, zašto bi to nas zanimalo? Preciznije, ako je nekom Srbinu, makar bio i iz Crne Gore, ,,građanski'' Ulcinj bliži od nekada srpskog Korduna, Like i dijela Dalmacije, ili od Kosova Polja i Gračanice, onda on i nije Srbin. Crnogorci devedesetih nijesu vjerovali LSCG-u, pa su kasnije aklamativno krenuli stopama Slavka Perovića nikada mu se ne zahvalivši za politički projekat. Srbi danas još uvijek nijesu u Srpskoj listi kao što su bili nekada u SNP-u ili SNS-u, ali nas vrijeme ne može demantovati, ne zato što smo pametni, nego zato što su ljudski putevi predvidljivi", zaključuje Dedeić.