„Dobro je da je Mandić konačno otvoreno priznao u intervjuu za „Dan“ da je djelovanje DF zasnovano na tzv. „deklaraciji o pomirenju“, čiji su autori vlasnici medijskog konzorcijuma „Vijesti“, a koji uporno pokušavaju da formiraju političku partiju koja će sprovoditi njihove ideje i planove, koliko god oni bili unaprijed osuđeni na propast.

Dalje, Mandić ne objašnjava koga to on i vlasnici „Vijesti“ hoće da pomire. Prije nego što se upusti u opasne političke kalkulacije, trebalo bi da zna da Crna Gora nije u posljednjih nekoliko decenija bila poprište bilo kakvih sukoba koji bi zahtijevali „pomirenje“, naročito ne uz njegovu asistenciju, te da u ovoj državi kao ravnopravni građani žive, pored Crnogoraca i Srba, i Albanci, Bošnjaci, Muslimani, Hrvati i mnogi drugi narodi. Istovremeno, Mandić ne priznaje da u Crnoj Gori živi čak 80 odsto građani koji ne podržavaju politiku DF-a“, stoji u saopštenju Stanišića.

Kako je kazao, Mandić je u ovom intervjuu, vjerovatno nesvjesno, priznao da je cilj DF-a rušenje demokratije u Crnoj Gori.

„Treba biti ili politički manipulant ili gotovo potpuno politički nepismen, pa procese kroz koje su krajem 80-ih godina prošlog vijeka prošle sve države Istočne Evrope, nazvati „dolazak sa ulice na vlast“. Ako Mandić zna neki drugi način kako su države Istočnog bloka mogle iz jednopartizma i diktatura da pređu u višepartizam i demokratiju, treba da zamijeni Vaclava Havela i njegove istočnoevropske saborce na mjestu koje im je zasluženo pripalo u istoriji. Uostalom, zahvaljujući upravo tim procesima, danas Andrija Mandić ima priliku da učestvuje u političkom životu, daje intervjue u kojima će omalovažavati čitav jedan istorijski ciklus ili da sa javne govornice poziva investitore da ne ulažu u Crnu Goru. I kada se već poziva na novokomponovane poslovice o „dolascima i odlascima na vlast sa ulice“, treba da zna da i oni koji bi se usudili na takav korak takođe sjutra mogu biti smijenjeni na isti način. Ako već legitimiše takav proces, mora biti spreman i na posljedice takvog djelovanja“, ocijenio je Stanišić.

On dalje navodi da lider Nove nazivajući obnovu crnogorske nezavisnosti 21. maja 2006. godine „proglašenjem nezavisnosti“, pokušava da od referendumskih dostignuća koja su zadivila svijet napravi nekakav usputni, jednostrani politički potez.

Kako smatra poslanik Dps-a, takve, navodno slučajne opaske postaju sve češća praksa u izjavama čelnih ljudi DF-a, što u krajnjoj liniji potpuno demistifikuje njihove političke ciljeve.

„Mandić je ostao dužan da crnogorskoj javnosti objasni, kao lojalan građanin i visoki predstavnik zakonodavne vlasti, ko su ti „neprijatelji po čijem nalogu radi Milo Đukanović“ i kako je moguće da „zapadne demokratske države podržavaju kriminalizovani režim“ u bilo kojoj državi“,ističe Stanišić.

Po njegovom mišljenju, Mandić bi trebalo ozbiljno da preispita sistem političkih vrijednosti za koje se zalaže ukoliko on i DF u državama razvijene demokratije i ekonomije vide neprijatelje i podršku bilo kakvoj vrsti kriminala, a ne relevantne partnere uz čiju pomoć će Crna Gora dostizati nove standarde i kvalitet.

„Nakon ovog intervjua, sasvim je jasno da je Andrija Mandić, sa ograničenim političkim kapacitetima, nakon dvogodišnjeg medijskog marginalizovanja, bio toliko iskren da prizna da je protiv demokratije i demokratskih institucija, protiv evropskih i NATO integracija, protiv svih civilizacijskih dostignuća razvijenog svijeta i protiv svega onoga čemu teže i za što se zalažu građani Crne Gore“, zaključio je Stanišić.