Masatov prvi susret sa Evropom bila je upravo Crna Gora i grad Nikšić, a njegov dolazak na ove prostore bio je vođen željom za napretkom u karijeri. Nije imao predstavu o tome kako izgleda naša zemlja za koju je prvi put čuo preko vaterpola dok smo još bili u zajednici sa Srbijom. Osim vateropola, jedino što mu je sa prostora Balkana bilo poznato jesu fudbalske zvijezde iz zemalja nekadašnje Jugoslavije.

"Znam da je evropski klupski fudbal najjači. Odabrao sam da prvi moj korak bude u Crnoj Gori, i kada sam već tu stigao kroz razgovore i informacije saznao sam da je Sutjeska u tom trenutku najorganizovaniji i najjači klub. Dolazim iz grada Totori koji se nalazi na obali japanskog mora, i koji je sličan Nikšiću jer oba imaju bujnu prirodu. Totori nije veliki grad po broju stanovnika ali more i prelijepu prirodu, tako da po tome liči na Crnu Goru", kaže Fakui.

Prvo što mu je upalo u oči kada je stigao u Crnu Goru jesu visina i krupnoća naših ljudi.

"Pored toga Crnogorci su prilično otvoreni i komunikativni", kaže on i dodaje da na crnogorskom jeziku zna da broji i da naruči piće i hranu u restoranu.

"Svi su ljubazni prema meni od prvog dana, a priroda je prelijepa, što uopšte nisam očekivao", veli Masato.

O tome koliko je omiljen među Nikšićanima svjedoči njegov nadimak Ljubo kako ga danas iz milošte zovu u gradu. Dobio ga je već poslije nekoliko treninga, a nadjenuo mu ga je saigrač iz tima Nenad Đurović.

"U početku nijesam ni znao šta to znači, pa sam se poslije raspitao i shvatio da je to ustvari riječ koja govori o ljubavi. Naravno, prihvatio sa zadovoljstvom i mnogo mi je drag taj nadimak. Obično znaju oba moja imena, mada ima ljudi koji me poznaju samo po nadimku", kroz smijeh kaže fudbaler Sutjeske.

Najviše mu fale karaoke

Iako postoji prilično velika razlika u kulturi, običajima i načinu života između našeg i japanskog naroda on se manjeviše lako i brzo adaptirao. Na pitanje šta mu to najviše nedostaje iz Japana kaže da su to ni, manje ni više, nego čuvene japanske karaoke.

Na našu se kuhinju još nije navikao, mada nije rekao i da mu se ne dopada.

"U Japanu se dosta jede prijesna hrana, što baš nije pojmljivo u Crnoj Gori. Jede se riba, dosta povrća, dok se ovdje više služi hrana koja se začini, i kalorijski je jača", veli Masato alijas Ljubo.

U Japanu se manje kalorična hrana jede ljeti, a jača zimi.

"Sve sam probao, od kačamaka, pa do ćevapa i pasulja i svidjela su mi se ta jela", priča on.

Često ide do Podgorice gdje se druži sa svojim sunarodnicima. Ljetos je bio u Budvi i na primorju, a nedavno je splavario i spuštao se zip lajnom na Tari. Oduševljen je Budvom, ali ne zbog ludog noćnog provoda, već zbog predvinih plaža na kojima voli da odmara.

Snagu čuva za utakmicu

"U Nikšiću se najviše družim sa drušvom iz kluba, družimo se i kako oni odluče idem i ja s njima. To su obično lokali u gradu. U slobodno vrijeme se najradije odmaram i ne izlazim puno, jer pokušavam da budem što svježiji za utakmicu. Pođem do nekog kafića, ili kući do prijatelja, u pitanju je neki ustaljeni ritam jer ne volim previše da izlazim", tvrdi naš sagovornik.

Iako diskretan, možda čak i malo stidljiv nikšićki Japanac Ljubo Nikšićanke smatra prelijepima. Kaže da je posvećen puno poslu i da nije imao djevojku sa naših prostora.

On je ukazao na neke mane koje je mi kao narod imamo i koje bismo mogli da promijenimo.

"Mislim da bi bilo bolje da ima više profesionalizma u poslu. Takođe imate prelijepu prirodu, a mnogo se baca smeća", kazao je on.

Na pitanje da li bi mogao da čitav svoj život provede u gradu pod Trebjesom, zamislio se i poslije nekoliko trenutaka samo konstatovao: „Hm,teško pitanje".

Manje je poznato da je Masato Fukui inžinjer arhitekture, i da će se nakon okončanja fudbalske karijere možda posvetiti tom poslu.

(CDM)