S druge strane već 15. januara naredne godine počinje program stručnog osposobljavanjea za blizu 3.500 visokoškolaca u okviru Vladinog programa koji se uspješno sprovodi već treću godinu zaredom. Iz prve generacije je zaposleno 1.501, a iz druge 619.

Prema riječima direktorke Zavoda za zapošljavanje Crne Gore Vukice Jelić povećano učešće mladih u nezaposlenosti je izazov sa kojim se suočavaju gotovo sve evropske zemlje. Takođe, i zemlje regiona bilježe izražen priliv mladih na evidencijama.

U Crnoj Gori najveću zastupljenost, kad su u pitanju obrazovni profili, ima oblast ekonomije i menadžmenta, nekih 60 zanimanja, kao npr. diplomirani ekonomista, diplomirani menadžer, diplomirani menadžer za računovodstvo i reviziju, ekonomista za bankarstvo i finansije.

Ovu diplomu posjeduju 2.853 lica, iz oblasti turizma i ugostiteljstva 771 lice, prava i političkih nauka - 1.583, profesora jezika 993, elektronike i zanimanja primijenjenog računarstva 494...

Činjenicu da imamo sve više studenata i sve više nezaposlenih visokoškolaca sociolog Ratko Božović objašnjava nepostojanjem koordinacije između opredjeljenja za određene studije i mogućnosti da se zaposle diplomirani studenti. On kaže da se tako dovode u pitanje i njihove profesionalne perspektive, pa i njihova budućnost.

„Besmislene su i pojave da studiraš jedno, a kad završiš, radiš ono što nema nikakve veze sa završenim fakultetom. Tako se pristaje na sopstvenu podvojenost i kompromis samo da bi se izbjegla katastrofična situacija nezaposlenosti. Stvarati kvalitetne kadrove bez šanse da se zaposle zato što su na njigovim mogućim mjestima nesposobni i ljenjivci to tek nema smisla. Tu bi trebalo tražiti i odgovor na vaše pitanje“, naglasio je profesor.

Prema njegovim riječima opasno je za identitet društva kad školovani postaju balast, a naročito kad nema mjesta za najdarovitije kadrove jer su ih zauzeli politički podobni kadrovi. 

„Onda se nije čuditi „odlivu mozgova“ pod tuđim nebom. Neuključenim i nezaposlenim ne preostaje ništa drugo do stres, strah i apatija. Neizbježno je i osjećanje bespomoćnosti, inferiornosti i zavisnosti od svega i svačega. Tu se rađaju i pretpostavke za patološka ponašanja i naopaka zadovoljstva kao kompezacija za neostvarenosti“, kaže Božović.

Izvor:Pobjeda