Rizik od siromaštva veći je među seoskim stanovništvom, dok je stopa siromaštva na sjeveru tri puta veća od stope siromaštva među stanovnicima južnog dijela Crne Gore, zbog čega građani sjevera danima protestuju.

Više članova porodice, takođe utiče na povećanje stope siromaštva.
-U domaćinstvima sa troje i više djece rizik od siromaštva je za 2,5 puta veći od nacionalnog prosjeka. Rizik od siromaštva je najmanji kod domaćinstava čiji su nosioci zaposleno lice ili penzioner. Zarade, bilo iz privatnog bilo iz javnog sektora, u većini slučajeva obezbjeđuju dovoljno sredstava za domaćinstvo kako bi njegovi članovi izbjlegli apsolutno siromaštvo - naglašeno je u analizi Monstata.

Ekonomski analitičar Predrag Drecun kaže da su slične proporcije uz manja ili veća odstupanja primjetne posljednje decenije i da je statistički gledano nemoguće preživjeti, kao i da će se ovakav trend nastaviti. 

-Nemoguće je opstati sa potrošačkom korpom od 800 eura i prosječnom platom oko 450. Kad je crnogorska ekonomija u pitanju ne postoji oruđe niti ekonomski alati da se izmjeri kako se ova razlika nadoknađuje. Da li je to skriveni rad ili rad na crno, da li su to doznake iz inostranstva, da li su to doznake koje ne evidentira bankarski sistem, da li su sitna poljoprivredna gazdinstva koja nisu evidentirana – kaže Drecun, siguran da postoji nekoliko ventila preko kojih se ova enormna razlika nadoknađuje.

Drecun dalje objašnjava da ne postoji sveobuhvatna baza za kvalitetnu statističku analizu.
-Ovakve statistike su osakaćene i ostavljaju protor za politička prepucavanja. Ovakav trend će se  nastaviti. Samo dolaskom ozbiljnih stranih investitora porašće BDP – kazao je Drecun.

On smatra da je statistički evidentna brojka od oko 53.000 siromašnih, ali da je u stvarnosti situacija mnogo drugačija zbog različitih izvora prihoda svakog pojedinca.

Psihološkinja  Radmila Stupar Đurišić smatra da je nemogućnost da sebe u finansijskom smislu učinimo sigurnim veliki nedostatak za sigurnost ličnosti.
- Ako nemamo finansijsku sigurnost, možemo očekivati i da je zdravstveno stanje poljuljano. Siromašvo i bijeda bude u ljudima ono agresivno i destruktivno, tako da se uvike može realno očekivati kada zavladaju muka i glad da svi neželjeni obrasci ponašanja izađu na vidjelo – kaže Đurišić. 

Ona je istakla da ipak ljudima u Crnoj Gori koji bi možda nešto mijenjali fali logistika koju neko opet treba da plati.
- Današnja radnička klasa nema ta sredstva. Smatram da su neka ozbiljnija okupljanja koja bi možda nešto promijenila nemoguća. Zato i tavorimo ovakvu situaciju preko 20 godina – kaže Stupar Đurišić.