Zejnilović ističe da uprkos činjenici da se profit od prirodnog bogastva sjevera konstatno crpi, taj dio države u svakom pogledu je devastiran što za posljedicu ima iseljavanje velikog broja mladih ljudi jer za njih na tom životnom prostoru nema posla. 

"Iako se vrši neprestalna eksploatacija šuma, na sjeveru nema drvoprerađivačke industrije koja bi zaposlila veliki broj ljudi. Umjesto da im se obezbijede radna mjesta , zbunjeni građani ostaju nemoćni i nijemo prate kako drvna građa odlazi u države regiona a profit u Podgoricu. Od uglja iz rudnika u Pljevljima država prihoduje i novac se ulaže u Podgoricu i na jug zemlje a za uzvrat Pljevljaci dobili su zagađen vazduh i vodu.", objašnjava Zejnilović.

On kaže da država huška građane sjevera da napuštaju svoja ognjišta i da rade na primorju.

"Nije prijatno čuti izjave pojedinih državnika kada kažu da se „prihodi ostvaruju na jugu a ključna radna snaga se nalazi na sjeveru“. Građani ne žele politiku kojom se crpe prirodna bogatstva sjevera a da se stečeni profit ulaže u Podgoricu i jug države. Ako država zagovara takvu politiku pitamo se zašto onda ostvareni profit od turizma na jugu ne ulaže se u sjever Crne Gore", zaključuje Zejnilović.