Tucić, u razgovoru za Pobjedu, navodi da bi u u ovom trenutku Crnogorsku pravoslavnu crkvu, koja sebe tako zove, nazvao vjerskom organizacijom, a ne crkvom.

"Nije svako crkva za koga se vi­kne - crkva. Nije svako doktor za koga neko vikne doktor. Stvorio se paralelizam, ali taj paralelizam nije nikakva tema opšteg svjetskog pravoslavlja, kao što je tema makedonsko ili ukrajinsko pravoslavlje. Ne govori niko o crnogorskom pravoslavlju. Ali to ne znači da ga neće biti za 10, 20 ili 50 go­dina. Danas u Makedoniji i u Ukrajini postoji vrlo jasna situacija i to se ne može porediti sa Crnom Gorom", kaže Tucić.

Navodeći da Crnoj Gori ne trebaju konfrontacije, Tucić navodi da u Crnoj Gori religija nikada nije igrala ek­stra važnu ulogu.

"Religija je bila dio identiteta. Uvijek se držalo do crkve, popa, do vla­dike više iz nacionalnog, nego iz nekog vjerskog ubjeđenja. U ovom trenutku problem reli­gije, ne crkava, u Crnoj Gori je nerješiv. U ovom trenutku se stvaraju razne ideje, razni po­kreti, a vidjećemo šta će biti za 10, 20 godina", rekao je Tucić.

Odgovarajuću na pitanje koliko je SPC i CPC stalo do mira i pomirenja, on tvrdi da im nije stalo i navodi riječi mitropolita Amfilohija koji kaže: „Mi nemamo s kime da se mirimo"...

"U Makedoniji je, na primjer, druga slika, tamo ima ko da se miri. Jedna hijerarhija i dru­ga. Da bi postojala jedna crkva ona mora da ima nekoliko eparhija, da ima ustrojstvo, sveštenstvo, crkveno Školstvo, da zatraži od crkve pri kojoj je odvajanje, da se obrati Cari­gradu... Nije to tek tako da se ona sjutra proglasi samostal­nom", objašnjava Tucić i do­daje da je Amfilohije na neki način u pravu kada kaže da nema s kime da se miri.