Stručnjaci upozoravaju da djeca u školskom uzrastu sve češće konzurmiraju brzu hranu umjesto domaće kuhinje i da to u kombinaciji sa manjkom fizičke aktivnosti dovodi do prekomjerne gojaznosti.

Nutricionista Ljiljana Žižić nam je kazala da je, prema istraživanjima koje je rađeno prije par godina,  više od 20 odsto djece bilo sa prekomjernom tjelesnom težinom ili klasično gojazno i da ta brojka iz godine u godinu raste. Navodi da je osnovni razlog za to prekomjerni unos kalorija, odnosno ishrane koja je jako bogata kalorijama. Dakle, došlo je do promjene navika u ishrani. S druge strane, djeca su slabo fizički aktivna, odnosno nemaju dovoljnu potrošnju energije.

- Danas su djeca promijenila navike u ishrani i dosta koriste visokokalorične namirnice. To su sendviči, palačinke, hamburgeri, pice, pite i tako dalje, koje djeci zamjenjuju glavne obroke. Oni sve više izbjegavaju kuvana jela. Vrlo često se dešava, naročito kod srednjoškolaca, da večeraju dosta kasno, naročito u povratku iz grada. To je izuzetno štetna navika, koja se ustalila kod srednjoškolaca - ističe Žižić.

Svuda taksijem

Naša sagovornica tvrdi i da je nedovoljna fizička aktivnost takođe jedan od značajnijih faktora koji dovodi do gojaznosti djece.

- Ranije je bilo sasvim normalno da se djeca po cio dan igraju. Danas djeca vrlo malo provode vremena u igri, uglavnom vrijeme provode ispred kompjutera i televizora. Uz to, ako se u blizini nalazi činija s grickalicama, oni će nesvjesno unijeti veliku količinu kalorija. Takođe, primjećujemo da sve više djece ide do škole i iz škole taksijem ili ih voze roditelji. Smatram da Podgorica nije toliko velika da ne bi mogao doći do škole pješke. Roditelji moraju uticati na svoju djecu, kako bi spriječili stvaranje loših navika i izbjegli gojaznost - kaže Žižić.

Kriv industrijski napredak

Psihološkinja Radmila Stupar Đurišić slaže se da je najveći problem koji izaziva gojaznost kod djece upravo (ne)kretanje i statičnost.

- Industrijski napredak doveo nas je do velike brzine života, ali i do statičnosti. A mi smo bića prirode, ne tehnologije. Djeca sve više vremena provode pored svojih pametnih telefona, kompjutera i sve se manje kreću. Takođe, slažem se da se sve više jede na kioscima brze hrane. Ipak, smatram da ne možemo okriviti samo roditelje. Radno vrijeme se pomjerilo,  i u suštini,  sada roditelji rade od devet sati ujutru do pet sati popodne. Mnogo manje vremena ostalo je roditeljima, pa iz tog razloga se ne kuva svaki dan. Ne bih zamjerila ni na tome što ih vode do škole, jer ulice su postale opasnije i roditeljima je mnogo lakše da ih povedu do škole, nego da razmišljaju šta im se sve može desiti - kazala je ona.