"Crnogorska demokratska unija, kao liberalno-demokratska stranka, ostaje čvrsto pri stavu da se intervencija države po ovom pitanju mora ogledati u obezbjeđivanju građanima te mogućnosti da komunikaciju sa državnim službama obavljaju na onom pismu na kojem žele", navedeno je u autorskom tekstu Radovana Ognjenovića iz Cdu.
Ognjenović u autorskom tekstu koji je objavljen na ćirilici i latinici, tvrdi da su oba pisma zaštićena.
"Nametanje ili favorizovanje bilo kojeg pisma predstavlja kršenje osnovnog ljudskog prava", prava na slobodu izražavanja, navodi u tekstu Ognjenović.
On kaže da je Ustavom Crne Gore svakom stanovniku Crne Gore ostavljena lična sloboda izbora pisma kojim će izraziti svoja mišljenja i stavove.
"Usljed spleta nesrećnih istorijskih i političkih okolnosti, ćirilično pismo u našoj zemlji danas sa sobom nosi određenu stigmu. Ukoliko se služite pismom na kojem je gotovo cjelokupna kultura crnogorskog naroda stvarana - makar do devedesetih godina prošlog stoljeća - od strane većine posmatrača ćete biti shvaćeni kao osoba obojena jednom ideološkom nijansom koja ne izaziva pretjerano pozitivne asocijacije", poručio je Ognjanović.
Kako navodi Ognjenović uprkos tome što, baš kao ni latinično pismo, ćirilica ne predstavlja izvorni crnogorski kulturni proizvod, najznačajnija temeljna djela crnogorske književne istorije ispisana su ćirilicom.
"Od Miroslavljevog jevanđelja, preko "Gorskog vijenca" i "Luče mikrokozme", do romana Mihaila Lalića. Brojni dokumenti kojima se u prošlosti (re)afirmisala crnogorska državnost takođe su ćirilični: "Stega" i "Odluka" Petra I Petrovića-Njegoša, Opšti imovinski zakonik za Knjaževinu Crnu Goru, te Ustav Kralja Nikole iz 1905. Nažalost, i odluke pojedinih skupova zahvaljujući kojima se samobitnost države Crne Gore poništavala, kao i one odluke zbog kojih su naši stanovnici uvlačeni u vođenje nečijih tuđih ratova, potpisane su slovima ćirilične azbuke", upozorava funkcioner Cdu-a.
On kaže da se ćirilica u crnogorskom društvu sve rjeđe srijeće, uprkos Ustavom propisanoj ravnopravnosti pisama. Nekada iz proste želje da se raskrsti sa pomenutim negativnim istorijskim momentumima, a najčešće kako kaže, pod maskom izgovora da “ćirilično pismo ne može izaći u susret potrebama tehnološkog razvoja dvadesetprvovjekovnog društva".
Takve tvrdnje se, smatra Ognjenović, ne mogu uzeti u obzir kao relevantne iz niza razloga.
"Informacione tehnologije su, kako navodi u tekstu, uprkos umnogome opravdanom skepticizmu, omogućile i razvoj softverskih alatki pomoću kojih se u nekoliko poteza latinični tekstovi mogu konvertovati u ćirilične. Iako ih talas globalizacijskih procesa nije zaobišao, zemlje istočnoevropskog i centralnoazijskog područja su uspjele očuvati ćirilicu kao važan simbol svog nasljeđa. Zahvaljujući naporima vlasti Republike Bugarske, ćirilica je postala službeno pismo i na nivou cijele Evropske unije - treće, nakon latiničnog pisma i grčkog alfabeta. Prisjetimo se činjenice da su se u Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji službeni dokumenti izdavali i na latiničnom i na ćiriličnom pismu, uz poštovanje posebnosti jezičkih standarda srpskohrvatskog odnosno hrvatskosrpskog jezika u četiri federalne jedinice u kojima se koristio kao službeni jezik", navodi Ognjenović.
Navodi da zbog toga, ne postoji opravdan razlog da ni oficijelni dokumenti države Crne Gore ne budu dostupni i u ćiriličnoj i u latiničnoj verziji.
"Na očuvanju dvopismenosti jezika kojim se većina crnogorskih građana služi je neophodno istrajati - ona se mora ponovo početi smatrati izvorom nacionalnog ponosa i nečim čime ćemo, valjda uskoro, i mi obogatiti kulturno stvaralaštvo jedne velike evropske porodice", zaključio je u autorskom tekstu Ognjenović.
(RTCG)
Komentari