Da nema tako izraženog jaza između preporuka stručnjaka i stanja na terenu, vjerovatno da rizična padina u Kručama kod Ulcinja nikada ne bi do te mjere bila opterećena gradnjom, kao ni klimav teren iznad lokacije u Markovićima kod Budve. Sličnih lokacija je mnogo, naročito duž Primorja.

„Svuda gdje se ne poštuju struka i nauka imate loše primjere. Nekada je dovoljno samo zapažati kada prolazite kroz neke predjele. Recimo, mnogo je napuštenih kuća koje su nastradale u zemljotresu 1979. godine. Na njihovim mjestima niču nove, ali bez adekvatne projektne dokumentacije i poštovanja uslova urbanizacije. Naravno, ima i mnogo dobrih primjera. Za sve zajedno realni test će biti neki naredni jači zemljotres, a on je neminovnost na ovom po dručju“, upozorava profesor Knežević.

On je naglasio da je prostor ograničen resurs i nedostatak prostora jedan je od sedam najznačajnijih problema čovječanstva. 

„Ne samo kod nas, nego čak i u razvijenijim zemljama svijeta u različitim periodima je dolazilo do značajne ekspanzije gradnje koja je rezultirala tragičnim epilozima i situacijama kada se nijesu poštovala pravila struke i nauke. Sve analize pokazuju da u uslovima prirodnih katastrofa upravo najviše stradaju neformalno građeni objekti gdje je potpuno ili djelimično zanemareno poštovanje prostornourbanističkih planskih parametara i pravilno projektovanje i građenje“, istakao je on.

Prema njegovim riječima kod nas je tokom devedesetih godina prošlog vijeka došlo do velikih migracionih procesa ka razvijenijim djelovima Crne Gore. 

„Uzroci migracije su brojni, od socijalne nestabilnosti u nerazvijenijim djelovima države do uslova atraktivnosti pojedinih lokacija koje su zauzimali neformalni graditelji. Ekspanziji gradnje je, takođe, doprinijela često zastarjela planska dokumentacija i nedovoljni kapaciteti za njenu pripremu, kao i nepoštovanje planova. I na kraju, ali ne najmanje značajno, neefikasnost inspekcijskih službi u sprečavanju bespravne gradnje“, dodao je Knežević.

Na pitanje da li je moguće ako ne poptuno, makar djelimično sanirati neke probleme nastale agresivnom i neplanskom urbanizacijom proteklih 20 godina Knežević je rekao da je taj proces veoma zahtjevan i podrazumijeva više koraka. 

Naši gradovi nijesu rezervisali prostor za budućnost

On je između ostalog naglasio da je više puta govorio da je prostor najvažniji resurs u urbanim sredinama. 

„Oduvijek su najatraktivnija gradska jezgra bila napadana gradnjom koju diktiraju veliki investitori. Moramo biti svjesni činjenice da razvoj nećemo zaustaviti, ali da moramo mudro i odgovorno upravljati prostorom. Evidentna je tendencija ubrzanog tempa urbanizacije koja glavni grad i gradove u primorskom regionu veoma usložnjava. U tom smislu neophodno je zbog kvaliteta naših života i generacija koje dolaze poslije nas razmatrati u kontinuitetu racionalno korišćenje prostora, kao potrošivog resursa uključujući sve uticaje pa i one prognostičkog karaktera daljeg razvoja urbanizacije“, zaključio je Knežević