Svjetska deklaracija o pravima čovjeka iz 1948. god definisala je pravo na hranu kao univerzalno pravo svakog čovjeka i da  svaka osoba  mora imati dostupnos hrani ili način da je nabavi.

Siromastvo je znatno više, šire i kompleksnije od nemanja dovoljno sredstava za život. Ono dramaticno utiče na cjelokupan život čovjeka, oduzimajući mu dostojanstvo, slobodu i sigurnost.

''Od početka rada uvidjeli smo da mnoge  porodice u Crnoj Gori  imaju manjak sredstava za pokrivanja osnovnih životnih potreba, da nemaju mogućnost školovanja, zaposlenja  i da ne osjećaju organizovanu brigu društva i države za njihove probleme'', ističu iz Banke hrane.

Najugroženije kategorije stanovnika,  po njihovom iskustvu sa terena  su višegodišnji nezaposleni, samohrane majke, porodice ciji su članovi osobe sa invaliditetom, staračka domacinstva  kao i raseljena lica i Romska populacija. Najsiromašnije porodice su višečlane i žive  uglavnom na sjeveru naše države.
Nedostatak novca, za hranu, redovno plaćanje računa, zdravstvenu zaštitu, školovanja djece, zaposlenja, rješavanja stambenog pitanja, velika kreditna zaduženost građana  dovela je mnoge porodice na rub egzistencije.

Sve ovo je posledica  visoke nezaposlenosti, niskih primanja (plate,penzije), neadekvatne socijalne podrške, slaba zaštita radnika na radu itd.

Banka hrane je u svom radu uočila dvije grupe siromašnih u našoj zemlji:

-Prva su ljudi koji su generacijama socijalni slučajevi i koji ne uspijevaju nikako da se izvuku iz čeljusti siromaštva. 
Očigledno je  da država nema mehanizme kako bi ove porodice izvukla iz situacije u kojoj se nalaze godinama. Kada se jednom pređe prag siromaštva sporo ili veoma teško se izlazi iz njega. Ciklično siromaštvo u okviru iste porodice je nešto što posebno zabrinjava Banku hrane CG.

- Tokom poslednjih  godina rada NVO Banka hrane uočava pojavu tkz. novog siromaštva. 

''To su  porodica koje nisu nigdje evidentirane kao ugrožene, a nemaju mogućnost da prehrane svoje porodice. Radi se o porodicama koje su  do  juče,  normalno živjele, ali su ih  otkaz, likvidacija firmi, bolest, kreditno zaduženje ili neka druga nesrećna okolnost dovela do situacije u kojoj trebaju pomoć.
Teško je reći o kom broju porodica se radi ali možemo potvrditi da ih je svakim danom sve više. Porodice koje su odnedavno počele živjeti na rubu siromaštva jako se teško snalaze. 
Često se dešava da nemaju nikakva prava za dobijanje pomoći zbog situacije u kojoj se nalaze. Posjedovanje nekretnine, automobila, status zaposlene osobe sve su  okolnosti koje otežavaju dobijanje pomoći. Institucije ne zanima koliko neko od svoje plate može pokriti osnovne životne potrebe, bitno je da na papiru ima primanja . 
Zaboravljamo da je u našoj državi teško naći posao, čak i mladim radno sposobnim osobama'', napominju iz Banke hrane.

Kako ističu i u jednom i u drugom slučaju ima mnogo djece koja doslovno gladuju i koja trebaju našu pomoć.

''Djeca  iz socijalno ugroženih porodica nemaju  često ni jedan topli obrok  kod kuće jer nemaju  namirnice da bi ih spremili. O kvalitetu ishrane se ne može mi govoriti. To su porodice u kojima roditelji štede na sopstvenoj ishrani kako bi djeci barem nekad priuštili parče mesa ili jednu voćku. Roditelji  školske djece nisu u mogućnosti da djeci daju novac za  doručak  / užinu. Đaci  iz ovih porodica idu gladna u skolu što dovodi do zdravstvenih problema i lošijeg uspjeha u skoli.
Liječenje  socijalno ugroženih postaje problem njih samih. Mnogobrojne humanitrane  akcije su usmjerene ka skupljanju novca za liječenje naših sugrađana jer država u  izvjesnom broju  slučajeva ne pokazuje interes da se uključi i pomogne'', navode u ovoj NVO.

Banku hrane posebno brine da  kao država nemamo načina  da pomognemo ovim porodicama kako bi obezbijedile biološko preživljavanje. 

''Kao posledicu imamo odustajenje djece od daljeg školovanja, socilano raslojavanje, izopštenost djece iz društva, psihičke i ostale zdravstvene probleme, čak i   prosjačenje, maloljetničku protituciju i kriminal .
Ovo je upravo vrijeme kada treba pruziti siromašnima pristup socijalnim uslugama, sigurnost prihoda, pristojan posao i socijalnu zaštitu'', smatraju u ovoj NVO.

Kapaciteti jedne NVO kao što je Banka hrane CG bez obzira na jaku želju  ne omogućavaju da se problemom siromaštva mogu baviti ozbiljno bez saradnje sa državom i  kompanijama. Banka hrane Crne Gore je u proteklih 5 godina isključivo volonterkog rada prikupila i podijelila 135 tona hrane kroz 597 humanitranih akcija, saradjujući sa 143 NVO i institucije. 

''Pomogli smo 47.150 ljudi u stanju socijalne potrebe .
Volonterski rad je podstaknut unurtrašnjim motivima a ne spoljnim poput plate , društvenog statusa i slično,  2260 volontera je učestvovalo u aktivnostima Banke hrane Crne Gore širom naše zemlje.Humanizam i solidarnost jesu vrijednosti koje trebamo njegovati ali svakako nisu temelji na kojim može jedna drzava rješavati probleme siromaštva i gladi'', poručuju iz Banke hrane.