To govori da naše društvo zalazi u zonu gdje bi mogla ta tenzija da naraste do te mjere da to bude neka socijalna bomba, smatra Srđa Keković, generalni sekretar Unije slobodnih sindikata Crne Gore.

Sindikalna organizacija na čijem je čelu Keković, na međunarodni praznik rada 1.maj, organizuje protestnu šetnju, kako bi nadležne upoznala sa položajem radnika u Crnoj Gori. Keković u intervjuu za Anadoliju ističe da u USSCG nemaju razloga da kažu da 1.maj dočekuju sa nekim boljim socio-ekonomskim položajem članova i građana Crne Gore.

„Od kada Unija slobodnih sindikata CG postoji, mi organizujemo prvomajsku protestnu šetnju. Ona je protestna zbog toga da otkad je osnovana USSCG pa do danas, mi nemamo razloga da kažemo da 1.maj dočekujemo sa nekim boljim socio-ekonomskim položajem naših članova i građana Crne Gore. U odnosu na prošlu godinu, naš socio ekonomski položaj je u padu. Povećava se stopa siromaštva, a istovremeno se povećava stopa bogatih. Vidi se taj ekstermni jaz između bogatih i siromašnih“, kaže Keković.

On ističe da dok god ne dođe do otpora, građani i zaposleni ne mogu očekivati poboljšanje standarda.

„Ogroman broj naših građana je u strahu od gubitka posla i gubitka mrvica koje se nude. Smatramo da sve do trenutka dok naši građani ne shvate da treba da pružimo otpor, da treba da pokažemo nezadovoljstvo radom institucija i radom Vlade, sve do tog trenutka možemo očekivati da ćemo naredne praznike rada dočekivati sa sve lošijim standardom“, smatra Keković.

Radnička okupljanja i protesti zaposlenih bili su aktuelni u Crnoj Gori tokom prethodnih nekoliko godina. Pri kraju 2014.godine, zaposleni u javnom sektoru protestvovali su zbog odluke Vlade CG da prilikom planiranja budžeta za 2015. godinu, ne izdvoji dodatna sredstva za povećanje zarada zaposlenih u javnom sektoru. Po mišljenju generalnog sekretara USSCG, u posljednjih sedam godina nije bilo povećanja plata zaposlenima, dok su s druge strane stalno na teret građana dolazili novi porezi.

„Podsjetiću da je Zakonom o doprinosima povećan iznos za doprinose, to je bio prvi udar na budžet građana. Nakon toga je došao Zakon o porezu na dohodak fizičkih lica, takozvani krizni porez. Onda je na snagu stupio Zakon o pristupu određenim uslugama, koji je bio nazvan „euro po euro“. Da ne govorim da nam je cijelo vrijeme rasla cijena električne energije koja je negdje najskuplja u regionu. I imamo posljednju izjavu premijera Mila Đukanovića da je gorivo „luksuz“. Kako sada stvari stoje, sve će ubrzo postati luksuz ukoliko ne krenemo i ne pokažemo da smo zaista nezadovoljni ovakvim stanjem. Pokušali smo u decembru jednim protestom da animiramo poslanike, da ne usvoje jedan takav budžet. Tražili smo da predlogom zakona o budžetu bude predviđeno povećanje za zaposlene koji se finansiraju iz budžeta. Činjenica je da je bilo oko hiljadu ljudi na protestu. To govori da se mi i dalje mirimo sa takvom sudbinom“, ističe Keković.

 Građani Crne Gore bi morali biti među najbogatijima u Evropi

On vjeruje da bi građani Crne Gore morali biti među najbogatijima u Evropi, s obzirom na prirodna bogatstva države.

„Stalno ponavljamo da Crna Gora, s obzirom na broj stanovnika, dakle riječ je o 625 hiljada, i znajući da raspolažemo sa ogromnim prirodnim resursima, bogatstvom, ljepotama, definitivno bi morali da živimo standardom možda najbogatijih građana Evrope. To treba da bude naš cilj, i onaj glavni cilj USSCG, koji je promovisan kao naša vizija, jeste da Crnu Goru gradimo prema ustavnom postulatu, a to je da Crna Gora bude država socijalne pravde, što u ovom trenutku definitivno nije“, kaže za AA Keković.

Najnovije poskupljenje goriva od sedam centi po litru, još jedan je udar na budžet građana. S druge strane, u državnom budžetu je sve manje novca za radnike, a nezadovoljstvo među radničkom klasom sve je veće. Keković ističe da postoji opasnost da dođe do socijalnog bunta u Crnoj Gori.

„Jaz između bogatih i siromašnih je ogroman. Veliki broj građana se nalazi ispod linije siromaštva. Bilježimo porast kriminala, posebno kada su u pitanju krađe i pljačke. To govori da naše društvo zalazi u zonu gdje bi mogla ta tenzija da naraste do te mjere da to bude neka socijalna bomba. Da se građani samoorganizovano pojave na ulicama naših gradova i da traže tu socijalnu pravdu. Mi smo svjesni toga.U više navrata smo predvodili takve proteste, pokušavajući da na jedan organizovan način pokažemo institucijama sistema da treba nešto mijenjati, i da ekonomska politika koju vodi Vlada CG nije adekvatna, posebno zbog činjenice da smo kroz četvrt vijeka privatizacija na desetine hiljada radnih mjesta izgubili. Taj trend se i dalje nastavlja, rasprodajemo društveno bogatstvo, a nemamo nove strane investitore, koji jesu neko ko treba da dođe. Ali strani investitori sa pedigreom, a ne strani investitori bez pedigrea, investitori iza kojih se kriju neki domaći tajkuni. Latentna opasnost od socijalnog bunta postoji, i iz dana u dan je sve veća“, poručuje Keković.

Poslodavci krše prava zaposlenih

Među brojnim problemima sa kojima se suočavaju radnici, Keković ističe da su to prekovremeni rad, pravo na slobodan dan, kao i pravo na godišnji odmor.

„Mi smo i na Kongresu USSCG održanom krajem 2012. godine pretočili u rezoluciju našu kampanju koju vodimo od 2009.godine, a to je kampanja za poštovanje 40-satnog vremena, pravo na slobodan dan u dane vikenda, pravo na godišnji odmor, kao i pravo na slobodan dan u vrijeme praznika. Sve su ovo osnovna prava, koja se nažalost u velikom dijelu, kod velikog broja poslodavaca ne poštuju. Tu je najgora situacija u djelatnosti trgovine, u tim malim i srednjim preduzećima gdje nemamo organizovane sindikate“, kaže Keković.

Iako Zakon propisuje osam radnih sati dnevno, odnosno 40 sati tokom radne sedmice, Keković napominje da se ovo pravilo veoma često krši.

Zakon o radu, krovni je dokument koji uređuje prava i obaveze zaposlenih. U Crnoj Gori ovaj dokument donesen je 2008. godine, da bi tri godine kasnije pretrpio određene izmjene. Ovih dana ponovo je aktuelizovana priča o izmjenama zakona, a kako se može čuti među sindikalcima, izmjene bi mogle biti na štetu radnika.

On pominje i koje su to odredbe koje bi ponovo mogle postati dio zakona, a koje zagovaraju poslodavci.

„Da može poslodavac da nas drži od prvog radnog dana pa sve do penzije u nekom ugovornom odnosu na određeno vrijeme, i na taj način nas mobinguje. Da ne smijemo da tražimo svoja prava, da ne smijemo sindikalno da se udružujemo. U ovom trenutku, te tenzije su smanjene iz razloga što smo imali razgovor sa ministarkom rada tim povodom. Vladinom agendom je predviđeno da se do kraja 2017. godine oko tog zakona pregovara“, kazao je Keković.