Savez Radioamatera Crne Gore osnovan je juna 1950. godine od klubova iz Podgorice, Cetinja, Berana i Nikšića.

Prethodnih decenija, radioamateri Crne Gore poseban doprinos dali su aprila 1979.godine, kada je crnogorsko primorje pogodio snažan zemljotres.

I za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini, crnogorski radioamateri bili su veza između područja zahvaćenog ratom i članova porodice koji su bili širom svijeta.

Sada, u Crnoj Gori djeluje sedam klubova. Svakodnevne aktivnosti i ostvarivanje kontakata dešavaju se u radio klubu Podgorica. Članovi kluba angažovani su na volonterskoj osnovi.

Radio amaterizam je hobi

Član kluba radioamatera Podgorica Dragan Boričić, u razgovoru za Anadoliju kaže da je radioamaterizam hobi.

"Radioamaterizam je hobi ljudi koji se interesuju za radio tehniku, komunikacije i elektroniku. To rade iz ljubavi prema ovom poslu, iz čisto nematerijalne koristi. Posebno moraju biti ovlašćeni od nekog organa kako bi održavali veze“, ističe Boričić.

Od osnivanja kluba, pa do 2006. godine, on je koristio pozivni znak YU 6 BLM. Dobijanjem crnogorskog međunarodnog prefiksa za telekomunikacije, radi kao 4O 6 BLM.

Boričić ističe da u svakodnevnoj komunikaciji sa kolegama iz svijeta razmjenjuju informacije. Na pitanje na koji način komuniciraju i kojim jezikom razgovaraju, Boričić navodi da "za sporazumijevanje sa ljudima iz drugih država ne postoji određeni i poseban jezik kojim se razgovara".

"Postoji nekoliko skraćenica, tako da je nebitno da li sa vama razgovara Rus ili Englez. Koristimo engleske skraćenice, putem kojih se sazna iz kojeg grada i države se javljate. Takođe, kada kažete oznaku grada i lokaciju, lako vas mogu naći na internetu i na karti. Komunikaciju ostvarujemo uglavnom predveče. Tada je komunikacija najbolja“, kaže Boričić.

 Bogata istorija crnogorskih radioamatera

Istorijat radioamaterizma u Crnoj Gori počinje nakon završetka Drugog svjetskog rata. Prvi radio uređaji koji su korišteni su bile njemačke vojne radio stanice.

Do kraja šezdesetih godina prošlog vijeka, ove radio stanice su bile glavni tehnički resursi sa kojima su podgorički radioamateri ostvarivali radio veze širom svijeta. Početkom sedamdesetih godina prilivom novih članova, počinje uspješan period samogradnje radio uređaja, kako baznih stanica tako i pojačivača, antenskih kontrolora, sistema antena i raznih mjernih uređaja.

Iako je posao u radioamaterskom klubu volonterski, u klubu Podgorica sve je više zainteresovanih članova. Dragan Boričić ističe da ga posebno raduje zainteresovanost studenata.

"Da bi neko postao radioamater, potrebno je samo malo dobre volje i vremena koje će da izdvoji za polaganje ispita i dobijanje licence“, kaže Boričić.

Ponosni na pomoć tokom rata u BiH

Poznata je uloga radioamatera u prvim danima nakon zemljotresa na crnogorskom primorju. Već poslije par sati nakon zemljotresa, bila je uspostavljena čitava radio mreža. Boričić ističe da su posebno ponosni na rad u tom periodu, kao i tokom devedesetih godina, kada je počeo rat u BiH.

"U slučaju vanredne situacije u nekoj zemlji, kao što je sada bio slučaj u Nepalu, izda se saopštenje da se mole svi radioamateri da oslobode veze u tom djelokrugu, kako bi radio veze mogle da funkcionišu što bolje", navodi Boričić.

Ističe da tokom devedesetih godina, iako nisu bili zahvaćeni ratom, mogu se naći ljudi iz Bosne i Hercegovine koji su sada u inostranim zemljama, a koji su tada preko njihs ostvarivali kontakt sa porodicama koje su ostale u BiH, koja je bila zahvaćena ratom.

"Tada nije bilo interneta i mi smo bili ta veza sa mjestom u BiH i Hrvatskoj, koje je zahvaćeno ratom. Pomagali smo da se dio pozitivnih stvari prenese preko radio veze u tom mučnom vremenu“, kazao je za AA Boričić.

Izvor: Anadolija