Iz Cdu kažu da taj Zakon propisuje da “nije dozvoljeno spomen-obilježje ... za događaj koji označava gubitak slobode ili nezavisnosti Crne Gore.”
“Postavljanje table je zaista dio naše istorije. To je svjedočanstvo o vremenu kada je Crna Gora bila potrta i uništena. Postavljanje table je naša istorija, ali ono što piše na toj tabli nije naša istorija – jer se nije dogodilo”, navodi se u saopštenju.
Tabla sa takvim zapisom, kažu iz Cdu, nije mogla biti podignuta 1918. ili 1919. godine, jer su sjećanja svjedoka o navodnim “oslobodiocima” bila svježa i nepomućena.
“Oni su vidjeli i znali da tu nikakvog “oslobođenja” nije ni bilo. Trebalo je da prođe više od deset godina, da se u krvi uguši crnogorski otpor nasilnom prisajedinjenju Srbiji, da se učvrsti velikonacionalna hegemonistička tvorevina i da Crna Gora bude na koljenima, izbrisanog imena i uništene državnosti. Zato je tabla instalirana tek 1931. godine. Zbog svega toga – ovoj je tabli mjesto u muzeju, đe će prvenstveno mlade generacije učiti o tome što se sve i kako dešavalo u našoj prošlosti, kako ne bi, na osnovu lažnih zapisa i iskontruisane istorije, bili pripremani da prihvataju zdravo za gotovo negiranje Crnogoraca i Crne Gore i naše istorije”, kaže se u saopštenju.
U Cdu-u tvrde da kada tabla bude pažljivo skinuta i odložena u muzej,” ukazaće se poruka koja sa zidina drevne Budve – sasvim simbolično, ali i vrlo aktuelno – potvrđuje vječnost i neuništivost – i naše Budve i naše Crne Gore”.
Izvor:Rtcg