"Podsjećanja radi, ako se vratimo u zlatne godine crnogorskog turizma krajem osamdesetih, ni tada nismo imali low cost kompanije, niti kvalitetne puteve, međutim nešto drugo je funkcionisalo a to je hotelski smještaj. Osim toga, tih zlatnih godina, crnogorski građani su imali mogućnost da ljetuju na našem primorju bez nekih većih opterećenja, dok je danas ljetovanje od nedjelju dana luksuz, što opet ima veze sa opštom ekonomskom situacijom", poručuje Pavlović.

Kako dodaje, u zemlji u kojoj je jedina strategija rasprodaja, ili pak najavljena otimačina zemljišta namjenjena izgradnji stanova za tržište, teško da možemo govoriti o razvoju turizma, ili uopšte za početak o nekom trajanju sezone. 

"Neophodno je što prije redefinisati prioritete, a to je u ovom slučaju izgradnja smještajnih kapaciteta- hotelskih i to svih kategorija, iskoristiti i pozicionirati niše za koje imamo preduslove- kongresni turizam, učešće na MICE tržištu, bajking i hajking, bolje uvezati sjever i jug ne samo transportno, decentralizovati lokalnu upravu koja će moći da realizuje svoje prihode i da slobodnije raspolaže novcem, te da ih primorske opštine koriste za svoje razvojne projekte, uvesti u legalne tokove privatan smještaj koji je još uvijek dobrim dijelom u sivoj zoni, ujednačiti naplatu taksi – jer je nevjerovatno da odvoz smeća za plažu u Budvi, koja je 100X120 metara oko 18.000 eura, dok je za plažu u Ulcinju vrlo slične površine ta usluga skoro šest puta manja, regulisati snabdijevanje vodom i preispitati ugovore vezane za izgradnju Regionalnog vodovoda", navodi Pavlović.

Ona smatra da je najvažnije, imajući u vidu rezultate razvoja turizma u Budvi, koja je trajno devastiran grad zahvaljujući korumpiranim političarima, donijeti jasne odluke o preostalim netaknutim prirodnim i prostornim resursima koje treba zaštiti. 

"Ako je za Budvu kasno, ne smijemo dozvoliti da se budvanizacija ponovi na cijeloj dužini obale, koja je suviše mala i suviše dragocjena da bi se neko neodgovorno igrao sa njom", zaključuje Pavlović.