Pravda je temelj države, rečenica je koju svi koji se bave pravom dobro znaju. Ta rečenica bila je i reklamni slogan jedne partije. Pravda je dakle, temelj države koja takođe vodi računa o sprovođenju pravde.

U protekle dvije godine Crna Gora, tačnije Ministarstvo pravde, isplatilo je najmanje 200 hiljada eura u slučajevima neosnovanog pritvora. U tu sumu ulaze samo oni koji su se dogovorili sa državom. Većina neosnovano pritvorenih pravdu ali i novčanu nadoknadu traže sudskim putem. Pravosnažne oslobađajuće presude, posebno u slučajevima teških krivičnih djela, prati i naknada štete za neosnovano određivanje pritvora.

Tako je Mlađan Govedarica, koji je oslobođen krivice za ratni zločin u slučaju Morinj, dobio i presudu prema kojoj za oko dvije godine provedene u zatvoru, dobio odštetu od 63.000 eura. Poseban je primjer i poznatog zatvorenika Vuka Vulevića kojem se već godinama sudi za najteža krivična djela i protiv koga presude padaju. Vulevića po toj osnovi u teoriji čeka i do 150 hiljada eura odštete. Ovo su samo dva poznata primjera, nepoznatih ima na stotine.  

Stav  advokata koje smo kontaktirali na temu neosnovog pritvora jeste da sudije izuzetno rijetko izriču mjere koje im stoje kao alternativa pritvoru. Zakon o krivičnom postupku propisao je čitav niz mjera koje mogu biti alternativa, poput mjere nadzora recimo.

Pravda je temelj države i svi imaju pravo na pravdu ili na novčano zadovoljenje nanesene nepravde. Ipak, na svom putu ka EU, Crna Gora će morati da se pobrine i za veliki skup uslovno rečeno, malih tema. Tema nadoknade nepravedno pritvorenih bitna je i iz vizure pravde ali i iz vizure upravljanja državnim novcem. Jedan dan koji neko provede u zatvoru državu košta oko 30 eura, odšteta za jedan dan neopravdano proveden u zatvoru kreće se i do 80 eura. Ako se ima u vidu da je prosječna dnevnica u Crnoj Gori manja i od 30 eura, koliko država izdvaja za pritvorene, jasno je da se mora povesti računa o svakom euru. Da ne bi bilo da se u zatvoru može i zaraditi, a primjera nažalost ima dovoljno.