Ali, tu "neprijatnost" ostavljamo našim poslanicima, u kojem god agregatnom stanju i poslaničkom klubu da se nalaze. Ovdje je riječ o drugoj - trajnijoj i važnijoj većini, napisao je u autorskom tekstu za Pobjedu predsjednik Crnogorske demokratske unije (Cdu) Miodrag Vlahović.

Čak i da nije došlo do raskola u SDP, koncept dvočlane vladajuće koalicije je iscrpljen. (Pri tom, naravno, ne zaboravljamo manjinske nacionalne partije, već se bavimo okosnicom političke većine u nasoj zemlji.) Dugogodišnji dvočlani aranžman je dogorio i nema političke alhemije koja mu može udahnuti novi život. Pošto je ta stvar jasna, bilo bi dobro na vrijeme razmisliti o potrebi i rezonu novog političkog sporazuma", smatra Vlahović. 

Naša je zemlja specifična po tome što još uvijek moramo razlikovati opoziciju u Crnoj Gori od - opozicije Crnoj Gori. Partije i lideri, koji se jede na ovu davnašnju uzgrednu klasifikaciju gorepotpisanog, tu bi situaciju mogli da otklone – ako hoće i smiju. Za početak, dovoljno bi bilo da neko od njih - mada je spisak iskrenih kandidata za taj istorijski važan iskaz, nažalost, vrlo kratak - izusti, jasno i javno, kako njegova/njena partija nikad neće ugroziti samostalnost i nezavisnost Crne Gore.

Takva deklaracija i na njoj zasnovana politika bi otvorila brešu koja još uvijek onemogućava crnogorsku demokratiju da se oslobodi teškog istorijskog opterećenja. Nažalost, kod nas je još uvijek na snazi političko pravilo: promjena vlasti može značiti ugrožavanje države. Ta dugo čekana novost bi na crnogorskoj političkoj sceni stvorila osnov i uslov za ono što mi u Cdu zovemo "istorijskim kompromisom". Jedino bi to crnogorsku demokratiju učinio stabilnom. Lažna i politikantska mantra o tobožnjem "nacionalnom pomirenju" služi drugim ciljevima.

S druge strane, političke snage koje znaju da Crnu Goru treba mijenjati čuvajući i jačajući naše demokratske institucije, ali i naše nacionalne interese, imaju teški zadatak da svoju politiku učine kredibilnom i interesantnom za većinu crnogorskih građana. Jer – crnogorskom se politikom moramo baviti i ako ne dođe do promjena u onom dijelu političkog spektruma koji je bio protiv crnogorske nezavisnosti.

Potreban nam je ozbiljni politički napor da stavimo u funkciju zaboravljene i neiskorištene potencijale, koji ćute i propadaju zarobljeni inercijom i neznanjem, sputani sveprisutnom indolencijom u sistemu koji je zarđao. Potrebna je jasna i konzistentna nacionalna politika – u našoj ekonomiji, u obrazovanju i u kulturi. Privremene političke nagodbe ne vode nikuda i samo izazivaju još veću koroziju.

Crnogorsku politiku treba mijenjati sa crnogorske i građanske strane. Promjena sa druge bande bi nas vratila u tragične konfuzije i ćor-sokake tzv. “antibirokratske revolucije". Tu smo lekciju naučili... valjda. 
Potrebna je, dakle, nova većina, utemeljena na crnogorskom i građanskom političkom i kulturnom postulatu. Potrebna je nova vladajuća koalicija.

Ako to bude postignuto – a trebaće nam i strpljenja i znanja i mudrosti - ova zemlja ima šanse da učvrsti svoju nezavisnost i da, po dobijanju poziva za članstvo u NATO, dugoročno obezbijedi svoj integritet i stvori uslove za napredak. 
(Autor je predsjednik Crnogorske demokratske unije).

(Predsjednik Cdu Miodrag Vlahović)