Povodom Svjetskog dana borbe protiv trgovine ljudima koji je obilježen ove sedmice, Petrović je kazala da je posljednjih godina teže identifikovati žrtve trafikinga zato što „on nema onaj oblik koji je imao ranije“.

 U intervjuu za Pobjedu Petrović je objasnila da su ranije objekti, odnosno lokacije makroa, bile prepoznatljive u javnosti, ali da je danas trafiking dobro kamufliran. Ona kaže da je teško izaći iz „kandži“ makroa i trafikanata, jer su joj mnoge djevojke pričale da su im na početku govorili da su vlasnici restorana, prenosi Mondo.

“To je mamac. Makroi im promišljeno prvo kupuju dobru garederobu, šminku ili ih izvode na luksuzna mjesta. Nakon toga im odrede da imaju do deset klijenata za noć, a sva zarada ide gazdama. Kada djevojka zatraži novac, on joj kaže da ona njemu duguje i da će to vratiti kada „odradi“ određeni broj klijenata. Tako zapadaju u dužničko ropstvo”, kaže Petrović za Pobjedu.

Direktorica Crnogorskog ženskog lobija se prisjetila jednog slučaja izrabljivanja djevojke koja je radila u kafićima kao striptizeta, odnosno kao „go go“ plesačica.

“U ranim jutarnjim satima, poslije plesa i zabave sa muškarcima u sobama ili apartmanima, morale bi da rade dnevnu smjenu kao konobarice ili čak čistačice”, prisjetila se Petrović.

Osim seksulane eksploatacije, Petrović navodi da je u Crnoj Gori prisutno radno, ekonomsko i emocionalno izrabljivanje.