Ovog i narednih dana, kao i svake godine, imaćemo žučne prigovore svih zainteresovanih kojima je bilo zabranjeno da drže liturgije. Svak će iz svog ugla, bolje reći interesa, objašnjavati koliko mu  je prava pogaženo i koliko su nezadovoljni odnosom države. Potom će se oglasiti i političari tvrdnjama da se vjerska prava svih moraju poštovati. Potom će jedni drugima zamjerati na nedovoljnoj podršci jednima i drugima. I tako ukrug.

Od hrišćanske S nama Bog do narodne Budi Bog s nama, dijeli nas vrlo malo. Na prvi pogled svi se upiru da dokažu isto, s tim što su proteklih godina znali da to isto dokazuju i pesnicama. Da nije tako ne bi bilo razloga da policija katanči crkvu. Još manje da, valjda od vjerskog žara, razdvaja usijane glave.  Pravo na vjerovanje i ispovjedanje vjere univerzalno je ljudsko pravo. To pravo podrazumjeva i da čovjek može vjerovati, ne vjerovati pa i promjeniti vjeru kad mu za tim naiđe potreba.  Sve ostalo vezano za tradicionalna neodržavanja liturgija na Ivanovim Koritima nema veze sa vjerom. Ima veze sa nama ovakvim kakvi smo i zbog kojih je Božiji hram na Ivanovim Koritima ostao prazan i zakatančen.

Prema narodnom vjerovanju na praznik Preobraženja Gospodnjeg sve se mijenja. I zaista , mnoge stvari su drugačije ali samo u prirodi. Među ljudima ostaju iste. Kao da ne znaju da je danas dan na koji se Gospod preobrazio.