-Građani Crne Gore kojima nudimo ovaj predlog Ugovora žrtve su vladavine korumpiranog i krađi sklonog režima“, saopštio je Mandić ocjenjujući da je njihova nemaština direktno uslovljena namjernim i štetnim potezima vladajuće elite a Ugovor rješenje.

Demokratski Front nije jedina politička organizacija koja nudi ovakve ugovore. Balkanski političari inače vole da sa Narodom prave Ugovore. Tako je DOS- Demokratska Opozicija Srbije, na početku trećeg milenijuma, Narodu ponudila Ugovor u deset tačaka u susret padu Slobodana Miloševića. Po padu istog i konstituisanju vlasti DOSa, Ugovor je zaboravljen.

Početkom 2010. godine, u susret najavljanim izborima u Srbiji tadašnji potpredsjednik SNS, a aktuelni srpski premijer Aleksandar Vučić, takođe je Narodu ponudio Ugovor.  - Mi moramo da ponudimo alternativu, plan i program izlaska iz ekonomske i socijalne krize i program za borbu protiv korupcije i kriminala, koja mora da bude neuporedivo ozbiljnija.- rekao je tada Vučić ,objašnjavajući Narodu svoju verziju Ugovora.  Kako tada tako I danas.

I Narod u BiH je imao svoj Ugovor. Fahrudin Radončić je, doduše godinu prije Vučića, kao motiv za osnivanje političke stranke navodio da želi da bude neko ko će ponuditi Narodu  Ugovor kojim će se obavezati da će zemlju izvesti iz krize i Bošnjake iz kolonijalnog statusa. Kako tada tako i danas.

Sve definicije Ugovora podrazumijevaju dvije strane. Kad političari nude Ugovor Narodu građani bi trebalo biti druga strana. Ugovor po svojoj definiciji ima i kaznene odredbe koje se aktiviraju ukoliko ugovorne strane ne ispune svoj dio pogodbe, jer je pogodba, odnosno saglasnost volja, najbitniji element Ugovora.

Balkanski političari kad Narodu nude Ugovor ne idu toliko daleko da sa ugovornom stranom  dogovore elemente Ugovora. Vode se onom čuvenom filmskom rečenicom da daju ponudu koja se ne može odbiti. A poslije šta bude. A najčešće ništa.