Tom prilikom povrijeđeni su Ratko Gošović koji je zadobio lom podlaktice, Darko Pajović (nije lider Pozitivne), i Ivan Mugoša. Zbog sumnje da su ih pretukli metalnim šipkama privedeni su Milivoje Pejaković i sinovi mu Milutin, Mijomir i Miroslav.

Policija je saopštila da je do tuče došlo oko toga ko je prvi došao da vadi šljunak i ko ima prvenstvo da ga vadi na toj lokaciji. U svoj toj tipično crnogorskoj rašomonijadi izmiče jedna stvar. Lokacija oko koje su se tukli Pejakovići i povrijeđeni mladići nije od države data na koncesiju. Divlja je, kao i mnoge druge na kojima se vadi pijesak sa podgoričkih rijeka, i koje se pri tom uništavaju.

Ko ne zna, kanjon rijeke Cijevne spada u najljepše na planeti, i najdublje. U svom gornjem toku ova tipična crnogorska ljepotica puna je ribljeg fonda. Sve dok ne stigne nadomak  Podgorice. Onda se na njoj, baš kao i na Morači, traže lokacije sa kojih je što lakše izvući što više šljunka. Oni koji se time bave ne misle o tome šta njihova rabota čini ovim rijekama. U trci za zaradom, koja je enormna za crnogorske uslove, mijenja se pejzaž a nerjetko i tok rijeka. Sve u korist novca a na štetu prirode i svih nas.

Da zarada nije dobra, ne bi Pejakovići svoje prvenstvo na lokaciji branili metalnim šipkama, niti bi im ga pretučeni mladići osporavali. Da Crna Gora ima više inspektora na vodama, možda na rijekama ne bi radio ko god šta stigne. Da je zakon jači a ljudi pametniji možda do tuča oko lokacija na kojima se protiv zakona vadi šljunak ne bi ni dolazilo.

Crna Gora jeste divlja ljepota ali samo dokle nijesi stigli Crnogorci. Ovako, šljunak naš nasušni koštaće nas mnogo. Nekog povreda, nekog možda zatvora, a divlju ljepotu, ljepote.