I pored upozorenja gradske službe da treba izbjegavati boravak na otvorenom u vrijeme povećanih koncentracija PM10 čestica, posebno ujutro, Pajević je prinuđen da izađe kako bi porodici i sebi obezbijedio dovoljne količine pitke vode. 

Prije nego što napusti kuću preko lica stavlja šal, kako bi  udahnuo što manje štetnih čestica, čije veliko prisustvo u vazduhu nagriza sluznicu nosa onoga koji ih udiše. 

“Nepodnošljivo je, samo  čudom se do sada nije desila neka epidemija ili masovnije trovanje građana”, kaže Pajević. 

Teško prihvata činjenicu da Pljevljacima u 21. vijeku nijesu obezbijeđeni pitka voda i čist vazduh. Više ga brine što niko ništa ne preduzima. 

“Teško je shvatiti da Pljevlja kao industrijski centar Crne Gore i grad u kojem živi više od 30.000 stanovnika vodu za piće i održavanje higijene svojim građanima obezbjeđuje iz tri cisterne koje su stacionirane u pojedinim djelovima grada”, ističe Pajević. 

“Duša ga zaboli” kada ujutro, kada je koncentracija štetnih materija najveća, na putu sretne djecu koja idu u školu jer je svjestan koliko svaki udah  šteti njihovim plućima. 
“Teško je gledati ljude koji žure ulicom sa maramicama na licu. Teško se privikavamo na to da i za kupanje i  higijenu prvo odemo do cisterni ili izvora pitke vode sa bidonima, a poslije tu vodu ručimo u metalne lonce i grijemo da bi ih koristili za kupanje i ostale potrebe”, ističe Pajević. 

Često sa porodicom Kemal ode u šetnju van grada, da bi izbjegao sumornu pljevaljsku svakodnevicu.

“Tužno je kada sa okolnih brda  vidim more magle u kome umire jedan grad i njegovi stanovnici zbog nebrige držav,e iako su ti građani  i Pljevlja u cjelini toliko dali za  Crnu Goru”, ističe Pajević.
 Jagoš Jakovljević rijetko može da izađe iz kuće zbog zagađenog vazduha iako su mu ljekari zbog zdravstvenog stanja savjetovali da što više vremena provodi vani. 

Zbog magle čiji miris podsjeća na pokvarena jaja ne može da provjetri ni  kuću. 

“Ne može biti gore. Ovo je moglo da se riješi prije tridesetak godina da je urađena toplifikacija grada, ali niko ne razmišlja o nama. Ako Pljevljaci nijesu zaslužili da im se pomogne, onda ne znam ko je”, kaže Jagoš.

Vodu i struju ne treba plaćati

Profesorica Gorica Knežević-Jelovac kaže da zbog zagađenja u Pljevljima nema života zimi, te da se stanovnici konstantno truju vazduhom i vodom. Tvrdi da svakodnevno veliki broj djece zbog zdravstvenih problema odsustvuje sa nastave, i poziva nadležne da uporede podatke o izostancima djece u Pljevljima sa onom u Podgorici.

Ona je iznenađena i nedavnim izjavama sadašnjeg i bivšeg predsjednika Opštine Mirka Đačića i Filipa Vukovića, koji su problem zagađenja pokušali “da relativizuju”. “Kako oni da razmišljaju o našoj djeci kada njihova nijesu tu.Treba pokrenuti neku široku  akciju, da se konačno ovo riješi, nije ovaj problem od  juče”, smatra Knežević-Jelovac.

Pozvala je odgovorne u državi i Opštini da građane Pljevalja oslobode plaćanja struje i vode.

“Sramota je da nam naplaćuju  tehničku vodu, a mi  njom ne možemo ni da se umivamo  ni kupamo”, rekla je ona.

Ekolozi  tablama upozorili na kontaminirano područje

Aktivisti ekološkog društva “Breznica” postavili su juče na ulazu u grad dodatne table ispod onih  sa natpisom Pljevlja na kojima je ispisano "Opasnost- konataminirano područje, rak i bolesti pluća- respiratori i zaštitna oprema preporučeni u ovoj oblasti".

Na tablama su istaknuti i znaci za radijacijsko-hemijsku i biološku opasnost. 

Milorad Mitrović kaže da su  željeli još jednom da skrenu pažnju odgovornih  na probleme sa kojima se suočava najbogatija i najzagađenija opština i jedini preostali industrijski centar u Crnoj Gori.