Podsjetimo, UPCG je u više navrata, medijski i kroz brojne radne grupe i tijela, ukazivala na probleme zlopotrebe bolovanja, s aspekta njegovih multiplikativnih posljedica ne samo po poslodavce i zaposlene (bilo u privatnom ili javnom sektoru), već i društvo u cjelini.

"Svakako je opšte poznato da su posljedice po poslodavca u privatnom sektoru mnogo izraženije, budući da troškovi naknade zarada za bolovanja do 60 dana (izuzev trudničkog) padaju na njegov teret, te da se on istovremeno “bori” i sa izuzetno teškim uslovima poslovanja koji utiču na pozicioniranost ili opstanak na tržištu", saopštili su iz UPCG.    

Prema podacima Fonda za zdravstveno osiguranje, bolovanja su za prvu polovinu 2015. godine državu koštala 2,25 miliona, od čega se na trudnička bolovanja odnosi milion eura.

"Time se nameće konkretno pitanje: Ako su državu u ovoj godini za prvih šest mjeseci (izuzimajući trudničko bolovanje) troškovi bolovanja koštali više od milion eura, koliko je onda to isto (i za isti period) koštalo ukupnu crnogorsku privredu, kada znamo da za odsustva sa rada do 60 dana Fond ne refundira naknadu zarade poslodavcu?", pitaju u UPCG.

Kako dodaju ovdje se , i dalje kao glavni nedostak za praćenje navedenih problema pojavljuje (ne)vođenje službene evidencije o bolovanjima do 60 dana, budući da se ne zna broj takvih odobrenih bolovanja, a time ni njihovih troškova.

UPCG odavno ukazuje na potrebu da se moraju više pratiti i analizirati dani bolovanja za koje poslodavcu ne pripada pravo na refundaciju naknade zarade od strane Fonda.  

"Mada, strah nas je da bi sve u Crnoj Gori zaboljela glava od stvarnih podataka!", kazali su u UPCG.

Po pitanju Prijedloga Zakona o zdravstvenom osiguranju, u UPCG smatraju dobrim što su se kreatori teksta ipak opredjelili za "vraćanje“ postojećeg rješenja – da se trudnička bolovanja refundiraju od prvog dana, kao i da se ograniči na 10 dana vrijeme za utvrđivanje privremene spriječenosti od strane izabranog tima ili izabranog doktora, a poslije deset dana nadležne ljekarske komisije, u zavisnosti od vrste i prirode bolesti, u skladu sa aktom Fonda (za razliku od sada važećeg rješenja da privremenu spriječenost za rad izabrani tim ili izabrani doktor može odrediti u trajanju od 30 dana).  

Unija poslodavaca nije zadovoljna rješenjem da se poslodavcu refundira iznos naknada zarada do jedne prosječne zarade zaposlenih u Crnoj Gori u prethodnoj godini.

"Ne zanemarujući ograničen domen budžeta Crne Gore, mišljenja smo da se trebalo poći i od ograničenog prihoda velikog broja privrednih subjekata koji se, čini nam se, često zanemaruje prilikom kreiranja mnogih zakonskih projekata, pa i ovog. Nismo sigurni da se finansiranje zdravstvene zaštite ovim dodatno ne prebacuje na teret poslodavca. Posebno, ako se ima u vidu da nam komparativna praksa u zemljama regiona i EU pokazuje da naknada zarada za vrijeme privremene spriječenosti za rad pada na teret poslodavca za mnogo kraći vremenski period (od 5 do 42 dana) nego što je to slučaj u Crnoj Gori (60 dana)", kazali su u UPCG 

Takođe, ukoliko bi se spriječile evidentne zloupotrebe, a time i rasipanje budžetskih sredstava po tom osnovu, u UPCG smatraju da je sigurno da bi se “stvorila” sredstva za refundaciju punog iznosa isplaćenih zarada.