U tome izgleda imaju i prećutnu podršku društva i državnih organa. Pri tom niko ne vodi računa o interesu žene i majke koja, zakinuta za alimentaciju, mora na sve načine da se dovija da djeci obezbjedi sve što im je potrebno.

Zato se predstavnice ženskih nevladinih organizacija zalažu da se zakonom koji treba da reguliše ovu oblast, čiji je nacrt u Parlamentu, uvede poseban Alimentacioni Fond. Iz tog fonda ženama bi se isplaćivale alimentacije, a država bi trebalo da nađe mehanizme da očevi kojima je sud odredio plaćanje alimentacije to zaista i rade.

-Potreban je Alimentacioni Fond kako bi novčani iznos alimentacije bio dostupan svakoj ženi i kako bi one mogle imati kakvu takvu finansijsku sigurnost. Sigurno je da država može pronaći način da primora one koji ne plaćaju alimentaciju da to čine, kaže Ljiljana Raičević iz Sigurne Ženske Kuće.

Porodica je osnova društva. Ipak, u Crnoj Gori  je sve više razvoda.

Statistički na svakih hiljadu sklopljenih brakova dođe 160 onih koji svoju bračnu zajednicu završavaju razvodom. Dakle, statistički se svaki šesti sklopljeni brak sudski završi. Nauka je dokazala da i djeca razvedenih roditelja takođe imaju više šansi da brak ne uspije.

Neplaćanje alimentacije je samo vrh ledenog brijega, koji zamagljuju dnevnopolitičke teme, a kojeg bi trebalo država kroz svoje institucije da odledi. U pitanju je mnogo više od prava žene.Šta je sa pravima djece? Kako je moguće da otac ne daje novac za njihovo izdržavanje? Ko u svemu tome ćuti? Zašto se institucije same ne bave ovim problemom već samo na zahtjev majki? Koliko je žena koje „ idu linijom manjeg otpora“ i ne traže novac od muževa, a kojih zakonom sleduje?               

Da je daleko dan kada će žene biti ravnopravne u crnogorskom društvu, svima je jasno. I dalje su lošije plaćene za isti posao nego muškarci, i dalje ih je mnogo manje na rukovodećim položajima, dokaz tome su i da samo tri žene vode resore u Vladi,  i dalje teret kućnih obaveza leži na njima, i dalje su one odgovorne za vaspitavanje potomstva. A da je država spora u mijenjanju situacije pokazuju i usvojene izmjene Zakona o socijalnoj i dječijoj zaštiti koji ograničava iznos koji država refundira porodiljama kao i predlog da se prva tri mjeseca trrudničkog odsustva ne plaćaju.