Tako se Pavićević našao u društvu Lazara Rađenovića, bivšeg gradonačelnika Budve, za čije je hapšenje nalog izdalo isto tužilaštvo. Dok je Rađenović uhapšen sa grupom saučesnika Pavićeviću društvo u davanju izjava  pred istražnim sudijom pravi Danijela Krković, bivša izvršna direktorka njegove firme Zavod za izgradnju Bara.

Obojica odgovaraju za krivično djelo zloupotreba službenog položaja. Za obojicu važi da su u jednom periodu, dok su bili na funkcijama, slovili za uspješne gradske menadžere. Ispostavlja se možda i previše uspješne, kada su sumnjive rabote u pitanju.

Njihova se hapšenja različito komentarišu. Predstavnici vlasti, komentarišući hapšenja partijskih drugova, pozivaju se na pretpostavku nevinosti i traže da se dozvoli nadležnim državnim organima da rade svoj posao. Sa tim se treba složiti jer je svako nevin dok ne nastrada. Tužilaštvo koje radi bez političkog uplitanja je realnost kojoj svi težimo.

Političari opozicije po prirodi su skeptici kad su ove stvari u pitanju. Tako, ili sumnjaju u razloge hapšenja gradonačelnika ili ih povezuju sa borbama vaninstitucionalnih lobija ili sumnjaju u njihov rasplet ili tvrde da se rade pod pritiskom međunarodnih faktora.

Sa dosta toga se možemo složiti. Ipak izjava Mitje Drobniča nije došla iznenada. Došla je u zadnjim danima izrade Izvještaja o napretku Crne Gore koji treba da uradi Evropska Komisija. Moguće je da je Pavićević i uhapšen da bi se našao u ovom izvještaju, koji se kako nezvanično saznajemo, zaključuje u petak.

Jer su sve optužbe na konto Žarka Pavićevića poznate odavno. One su jedan od razloga što nakon održanih lokalnih izbora nije bio kandidat za mjesto prvog čovjeka Bara. Njegova firma u sudskim je postupcima i sa nekoliko državnih preduzeća,  Poštom, prosvjetnim radnicima...

Kako bilo, jasno je da Crna Gora napreduje. Sumrak gradonačelnika dokaz je da su državne institucije postale jače od ličnosti. Ostaje da se vidi da li Justicija, boginja pravde, i u Crnoj Gori ima zavezane oči.