Morali bi, kako kaže Mijović, dokazati da je Crna Gora pogriješila što se učlanila u Evropsku energetsku zajednicu gdje važe pravila slobodne konkurencije i da se našoj državi više isplati da zatvori domaće tržište i odustane od svog evropskog puta.

Prema njegovim riječima zagovornici izgradnje TE trebaju da obrazlože kako bi se i na tako zatvorenom tržištu mogla isplatiti gradnja nove termolektrane u Pljevljima ako u gradu i okolini nema dovoljno rezervi uglja podesnih za komercijalnu eksploataciju, kako tvrde nalazi skupo plaćenih nezavisnih eksperata koje je Vlada angažovala uz podršku Evropske unije.

Bilo bi korsino, dodaje Milović i da dokažu da ti nalazi nisu tačni i da rezervi uglja ima u količinama koje opravdavaju da se na teret građana pokrene državna investicija od preko pola milijarde eura.

"Ako bi uspjeli da opovrgnu i zaključke eksperata da se ne isplati gradnja II faze u Pljevljima na bazi rezervi uglja u 30 km udaljenim Maočama, bilo bi zanimljivo da nam pojasne zašto bi Elektroprivreda Crne Gore morala da se  integriše sa Rudnikom uglja u Pljevljima, koji ne raspolaže koncesijom nad tim rezervama i kojeg opterećuju veliki dugovi.

Morali bi da nas uvjere da ovakvim stavovima ne prizivaju možda italijanskog partnera A2A da pokrene međunarodnu arbitražu protiv Crne Gore od više stotina miliona eura,  kao što je skupštinskom inicijativom protiv nagodbe sa  CEAC-om naša država već dovedena u opasnost da izgubi spor u vrijednosti od milijardu eura. Morali bi nam objasniti zašto nisu, a mogli su, formirati Anketni odbor i angažovati nezavisnog revizora da se u parlamentu detaljno sagleda zajedničko Vladino i CEAC-ovo upravljanje KAP-om i Boksitima, koje bi moglo dokazati visoku korupciju i preduprijediti nepovoljni ishod arbitraže", saopštava Mijović.

On tvrdi da će u protivnom, zagovornici gradnje po svaku cijenu pospješiti sve rašireniju sumnju "da njima nije preči javni već privatni interes vladajuće porodice Đukanović sa kojom, kako tvrde neki od njih, imaju veoma korektnu komunikaciju".