Potom se te iste noći dogodila još jedna greška. Revolt zbog načina na koji je razbijen kamp pred Parlamentom, prekinut  je na isti način kao i skup DF. To je bila još jedna pobjeda koalicije koja je, ako je vjerovati istraživanjima, bila na izmaku. Potom se vlast konsolidovala, treći skup na ulicama Podgorice policija je ispratila onako kako je trebalo. Sad nas čeka ovaj subotnji.

Politika je vještina mogućeg. A svjedoci smo ovih dana da je sve moguće. Protest DF više nije protest DF. Protest je sad samo protest, a šta oni koji protestuju traže, to treba da se zapitaju i vlast i opozicija. Činjenica je da se građani sa Sjevera masovno iseljavaju, jer  je za one koji u Plavu, Bijelom Polju ili Rožajama nemaju posla, odlazak jedini način opstanka. Činjenica je da je prosječna crnogorska plata polovina crnogorske potrošačke korpe. I činjenica je da je mnogi ne primaju. Činjenica je da se neki neki gradonačelnik i njemu dragi ljudi, na betoniranje livade na Jazu ugrađuju u milionskim iznosima. Činjenica ima dovoljno, odgovori se dugo čekaju.

Državu predstavljaju grb, himna i zastava. Predstavljaju ali nijesu država. To su simboli i kao takvima, mi im dajemo značenje. Država, to su njena dobra i njeni ljudi. Država to smo mi. Ako govorimo o Crnoj Gori... Ako govorimo o Srbijama i Rusijama, dovoljno je reći da one nijesu naše. A mi možemo biti i Srbi i Rusi, samo što nam je Crna Gora država. Njena su valjda dobra i naša, i mi smo njeni ljudi.

Jedan je čovjek rekao da Crna Gora ne vrijedi ni dlake sa nečije glave, nijedne suze dječije. To treba imati na umu, kad se jedni preko puta drugih, nađu isti ljudi. Političari će lako. Oni će se oko svega dogovoriti. To im je na kraju krajeva i posao. Doći će i odgovori koje dugo čekamo, na činjenice koje su nesporne. Tom će sigurno doprinijeti i ovaj protest. Kao što je nesporno da će poslije subote doći nedjelja. I tako dalje...