-Prema podacima Međunarodne federacije novinara (IFJ), čiji je SMCG punopravni član, samo se jedno od 10 ubistava novinara u svijetu riješi. IFJ je saopštila da  vlade moraju da snose odgovornost kada se takvi zločini dese u okviru njihovih granica i SMCG se pridružuje toj poruci kada je u pitanju Vlada Crne Gore.- kaže za Portal Kodex Marijana Camović predsjednica Sindikata Medija Crne Gore.

Sjutra je međunarodni dan borbe za okončanje nekažnjivosti zločina protiv novinara a danas je objavljena informacija da je Više tužilaštvo u Bijelom Polju obustavilo istragu protiv Dragana Labudovića, a povodom pokušaja ubistva novinara Tufka Softića. Labudović je oslobođen optužbi zbog nedostatka dokaza a član je organizovane kriminale grupe Darka Šarića.

 -Ni jedan veći napad na novinare u Crnoj Gori nije riješen. Ni nakon 11 godina se ne zna ko je i zbog čega ubio glavnog urednika Dana Duška Jovanovića, ko je  i zbog čega 2007. pokušao da ubije novinara Tufika Softića, ko je 2013. godine bacio bombu u njegovo dvorište. Država ne radi ništa kako bi se ti (i mnogi drugi) zločini rasvijetlili, šta više Tužilaštvo zbog nedostatka dokaza zatvara istragu o pokušaju ubistva Softića. Na taj način šalje se poruka da je dozvoljeno prebijati i ubijati novinare u Crnoj Gori.- kaže Marijana Camović.

Pored ubistva vlasnika i glavnog i odgovornog urednika lista Dan, Duška Jovanovića, u životu  novinara u Crnoj Gori prisutne su i prijetnje smrću, pokušaji ubistava, prebijanja, paljevine, dok se svakodnevne uvrede sa različitih adresa i opstrukcije tokom rada na terenu i ne računaju. Sa druge strane novinari su izloženi ekonomskom nasilju svojih poslodavaca, kaže Camović.

-Paralelno sa fizičkim nasiljem, zaposleni u medijima su izloženi ekonomskom nasilju i to rade njihovi poslodavci, upravo oni zbog kojih svojim radom novinari rizikuju svoje živote i o tome gotovo da niko i ne priča. Neisplaćivanje zarada i njihovo isplaćivanje „na kašicicu“, u ratama, je postao gotovo standard protiv kojeg ni sami zaposleni ne žele da dignu glas prihvatajući to kao neminovnost. Takvo stanje je neodrživo i za samu profesiju i za ljude koji rade ovaj posao, a od kojih se očekuje da u svako doba daju svoj maksimum iako im se ne poštuju osnovna prava iz radnog odnosa i ne omogućavaju osnovni uslovi za život.

Tokom ove godine, prema podacima HRA, zabilježeno je 16 napada na novinare, prijetnje smrću, fizički napadi i uništavanje imovine. Ne zna se koliko slučajeva nije prijavljeno.Na Balkanu postoji izreka - Ubi ga prejaka riječ. Novinari i stradaju zbog svoje riječi. Novinarstvo je brana koja moćnicima ne dozvoljava da se sakriju od suda javnosti a novinar najčešće strada kada otkrije istinu koju drugi guraju pod tepih. Da nije novinara za mnoge stvari se ne bi znalo. Kad se sazna a novinar dođe na udar političara ili kriminalaca, nema kome da se obrati. Država reaguje poslije svega a društvo kaže da bi bolje prošao da je manje pričao. Tom logikom dolazi se do tabloidnog novinarstva i do medija koji objavljuju nebitne ili lažne informacije. Pitanje je šta je gore.