Karcinom čest kao kijavica, ubija i nerođenu djecu!
Kosovska Mitrovica

Kosovo, 14 godina poslije bombardovanja

Karcinom čest kao kijavica, ubija i nerođenu djecu!

Na području KiM broj malignih oboljenja u prve dvije godine poslije bombardovanja povećan je do pet puta! Najčešći karcinomi pluća i reproduktivnih organa. Stradaju i vojnici KFOR-a. Bez podataka o broju oboljelih u albanskoj populaciji.

Tokom NATO agresije 1999. godine, na područje Kosova i Metohije bačeno je između 30.000 i 50.000 kasetnih bombi sa osiromašenim uranijumom. Danas, 14 godina posle bombardovanja, broj oboljelih od karcinoma i drugih bolesti rapidno raste, a maligniteti se sve češće pojavljuju kod mlađih ljudi.

Dr Nebojša Srbljak, internista-kardiolog zaposlen u bolnici u Kosovskoj Mitrovici, iznosi frapantne podatke o broju oboljelih. 

- Broj malignih oboljenja drastično je povećan posle NATO agresije za dva do pet puta, a smrtnost iznosi 30 odsto – kaže dr Srbljak za S media portal. – Najveći broj karcinoma javio se kod muškaraca starosti između 20 i 50 godina. Prije bombardovanja, od karcinoma su uglavnom oboljevali ljudi između 65 i 75 godina života. Danas, ova bolest se javlja najčešće između 30 i 40 godina života, ali ne štedi nikoga, pa čak ni najmlađe! 

Uzrok – osiromašeni uranijum 

Ljekari kosovskomitrovačke bolnice istraživali su uzroke koji su doveli do nastanka i razvoja malignih oboljenja. Kao polazne pretpostavke koristili su genetsku predispoziciju, godine života, životne navike, kao i spoljašnje uticaje.

Istraživanje je pokazalo da kod većine oboljelih nisu postojale genetske predispozicije, 20% pacijenata sa karcinomom pluća bili su pušači, dok je za većinu oboljelih zajedničko bilo to da su u toku rata bili mobilisani i nalazili se na približno istim lokacijama - granica prema Albaniji i u okolini Kline Metohijske. 

- Potvrda naših pretpostavki da je najveći broj malignih oboljenja uzrokovan radioaktivnim zračenjem, nastalog primjenom radioaktivne municije, bila je izolacija radioaktivne materije J 131 iz biopsiranog materijala pacijenta koji je umro od karcinoma pluća a tokom rata se nalazio na tim lokacijama – navodi dr Srbljak. 

Oboljevaju i vojnici KFOR-a 

Prema njegovim rečima, ubrzo po dolasku međunarodnih snaga na ove prostore, maligna oboljenja se pojavljuju i kod pripadnika KFOR-a:

- Vojnici italijanskog kontingenta raspoređeni su na potezu Peć - Đakovica i među njihovim vojnicima zabileženo je devet slučajeva malignih oboljenja hematopoeznog aparata, a nije bilo genetske predispozicije za to. Slični problemi javili su se i kod pripadnika portugalskog kontigenta, koji su se nalazili u okolini Kline; oni su se povukli sa tog područja pošto je kod nekih vojnika dijagnostikovan karcinom – otkriva dr Srbljak. 

"Pustinjska oluja" na "svetoj srpskoj zemlji" 

Ljekari mitrovačke bolnice nastavili su da prikupljaju podatke i 2004. godine napravili su novu statistiku, koja je bila još strašnija od prethodne: pokazala je trend povećanja broja malignih oboljenja na području čitavog Kosova i Metohije, naročito hematoloških oboljenja - leukemije, leukoze, Hočkin sindroma, aplastične anemije - i karcinoma testisa. 

- Uporedili smo iskustvo američkih vojnih ljekara posle vojne akcije 'Pustinjska oluja' gdje je takođe korišćena radioaktivna municija. Kod veterana tog rata, osim povećanja broja karcinoma, pojavile su se i genetske malformacije na potomcima: rađale su se bebe bez udova, sa hormonalnim poremećajima i mnogobrojnim deformitetima. Iskustvo iračkih ljekara u posleratnom periodu koje su prezentovali na međunarodnom skupu u Cirihu o upotrebi radioaktivne municije ukazuje na drastičnije primjere dejstva radioaktivnih materija, učestale su pojave rađanja djece bez kože.

Kod nas je do sada zabiležen povećan broj mrtvorođene dece, kao i beba koje se rađaju sa deformitetima – upozorava sagovornik S media portala.

Dokle će Albanci skrivati podatke? 

Ono što studiju dr Srbljaka i njegovih kolega iz mitrovačke bolnice čini manjkavom jeste izostanak podataka među albanskim stanovništvom. 

Koliko je uvećan broj oboljelih od karcinoma među Albancima koji žive južno od Ibra u odnosu na period prije NATO agresije?

Koliko je povećana smrtnost od karcinoma i drugih bolesti uzrokovanih reakcijom osiromašenog uranijuma? 

Da li će Albanci i dalje prećutkivati, sigurni smo, jednako zastrašujuće podatke o žrtvama NATO bombi u svojim redovima? 

Ili će jednoga dana, ipak, zakucati na vrata međunarodnih institucija, kada procene da bi trebalo da naplate to što im je osiromašeni uranijum ubio više braće, sestara i dece nego da budu zahvalni NATO-u što im je doneo toliko željenu državu?!

(Izvor:Smedia)