Iz NVO "Centar za razvoj Durmitora se prisjećaju stanja u Žabljaku krajem osamdesetih. kad je ,kako kažu, svake nedjelje stizalo je po 25 do 30 autobusa sa turistima. Postojao je i ski voz do Prijepolja gdje su turiste čekali autobusi za prevoz do Žabljaka."Sve žičare su bile u pogonu i nije bilo poznato nešto kao neočišćeni putevi ili da autobus iz Žabljaka nije krenuo u 5 sati ujutro za Beograd ili Podgoricu. Decembar mjesec je bio rezervisan za Grke i Dubrovčane a Nova godina u hotelu Jezera je bila rezervisana samo za goste iz Grčke. U januaru dominantno Beograd i Novi sad a u februaru i martu, poslije zimskog raspusta, su stizali gosti iz Dubrovnika. Izuzetna klijentela. Po završetku zimske sezone ostajalo je desetak dana da se hoteli spreme za novu turiste, iz Velike Britanije, koji su počinjali da dolaze polovinim aprila i to je trajalo do kraja oktobra. Onda ponovna priprema hotela dvadesetak dana i otvaranje hotela u decembru", podsjeća na stanje u Žabljaku krajem osamdesetih Darko Stijepović, direktor NVO "Centar za razvoj Durmitora.
Tokom ljetnje turističke sezone u hotelu Jezera je bilo samo par mjesta za domaće goste ostalo prodato unaprijed za cijelu sezonu gostima iz Velike Britanije. Za sportske ekipe se otvarao stari hotel Durmitor. Smještaj je postojao i u učionicama osnovne škole. Svi turisti su odlazili u Durmitor ili na Taru - Mjesta svjetske baštine UNESCO-a, kaže Stijepović.
"Splavarenje je bilo čista ekskluziva i ezoterija. Dopušteni su bili samo drveni splavovi i splavarenje od najmanje tri dana sa restriktivnim brojem polazaka. Veća je zarada bila od dvije stotine drvenih splavova nego od svih aktivnosti koje se rade na Tari danas, uključujući i spust 5000 čamaca gumenjaka tokom godine. Po osobi splavarenje je koštalo oko 700 eura. O promotivnoj strani ove egzotične ponude ne treba trošiti riječi. Problem je bio samo kako ograničiti potražnju da bi se očuvala autentičnost ponude i zaštita prirode održala na visokom nivou. Novac se u banku predavao kesama", prisjeća se Stijepović.
U Crnoj Gori tada nije postojalo Ministarstvo turizma niti Nacionalna turistička organizacija CG. Nije postojala gomila fakulteta za turizam i turističkih škola na svakom ćošku. Nije bilo promotivnih akcija Vrela zima u brd i Bijeg na snijeg. Turistička inspekcija je bila u službi turizma i nijesu smjeli pomisliti na zloupotrebe i kriminal. Sportske aktivnosti nijesu imale za cilj samopromociju i šklapanje novca već su bile dio turističke i sportske strategije. Nije postojao Olimpijski komitet Crne Gore.
"Danas imamo i ministarstvo turizma, i turističku organizaciju, i fakultete, i promotivne akcije, i turističku inspekciju, i sportiste zimske i Olimpijski komitet. Ali nemamo ništa od one zarade i turističke privrede koja je bila prije. I imamo gomilu beskorisnih parazitskih birokratskih institucija koje ne mogu nikako opravdati svoje postojanje, zaključuje Stijepović.
