"Može se reći na osnovu predloženog da su obrađivači Prostornog Plana (PP) unaprijed donijeli odluku koja ide na štetu NP „Durmitor“ i svih onih načela za koje se na papiru zalažu. Izbacivanje dijela Nacionalnog parka „Durmitor“ iz sadašnjih granica Nacionalnog parka umjesto izbacivanje zagađenja i zagađivača iz Nacionalnog parka je njihov stručni i moralni kredo. Kada i gdje će se stati sa nekim novim izbacivanjem iz granica Nacionalnog parka onog dijela koji je neko kriminalom devastirao niko ne može znati, ako se ovakav način rješavanja problema prihvati. Kriminalcima u Nacionalnom parku se ne može davati amnestija i još se nagrađivati za kriminalno i nečasno djelo. Neprihvatljiva je logika koju primjenjuju obrađivači a licemjerno je tvrditi da se može nadoknađivati uništenje Parka proširenjem zaštite na neko drugo područje, saopšteno je iz nevladine organizacije “Mreža NVO-a Sjevera”.
„Neshvatljivo je stanovište koje je iznio predstavnik Javnog preduzeća „Nacionalni parkovi Crne Gore“ (dalje JPNPCG) Luburić da se stepen zaštite NP Durmitor treba smanjivati. Ovo je ciničan paradoks koji je vjerovatno nezabilježen niđe u civilizovanom svijetu, da sami nacionalni park traži smanjivanje zaštite i odsijecanje svoje sopstvene teritorije! Ovo je jeziv dokaz da to preduzeće ne radi u svrhu zaštite najdragocijenijih prostora i ekoloških i prirodnih vrijednosti koje imamo. Paradoks je da je UNESCO prepoznao vrijednosti ove prirodne cjeline i zaštitio ga kao Svjetsku baštinu, kao ono što moramo ostaviti u Svjetsko naslijeđe potomstvu, da to ne priznaje Crna Gora kroz svoju instituciju zvanu Javno preduzeće za nacionalne parkove, navodi se u saopštenju Milorada Mitrovića izvršnog koordinatora nevladine organizacije “Mreža NVO-a Sjevera”
„O ovom Predlogu plana nije se izjasnio Naučni savjet JPNPCG koji mora da sasvim jasno kaže što misli o prostornom planu u cjelini i o svakom dijelu koji dotiče zaštićeno dobro.O ovom dijelu Prijedloga plana mora se izjasniti i svaka druga naučna institucija koja se bavi ekologijom i zaštitom prostora i dragocjenih resursa koji se predlažu za destrukciju i profanizaciju.O ovom Predlogu se mora izjasniti i Nacionalna komisija za UNESCO-a koja je sa neobjašnjivom ležernošću izostala da da svoj komentar i uzme učešće u javnoj raspravi na dva okrugla stola koja su održana.Organizacija UN za nauku, kulturu i obrazovanje tj UNESCO, koji je zaštitio ovaj prostor kao Svjetsku baštinu, će se morati konsultovati o ovom kršenju Povelje od strane predlagača odnosno države članice, ukoliko se ovakvo nešto usvoji u Skupštini Crne Gore“, ističe Mitrović.
"Odnos prema NP „Durmitor“ i Svjetskoj baštini UNESCO-a je pokazan kroz izgradnju dijela magistralnoj puta Žabljak- Šavnik od Javorja do tunela Ivica. Iako je u svim razvojnim dokumentima, i strategijama i deklaracijama i zakonima, na papiru prihvaćeno da će se infrastrukturni koridori voditi tako da ne ugrožavaju zaštićena dobra, bez ijednog papira je izugrađena pomenuta dionica puta i to kroz Nacionalni park, napominje Mitrović i dodaje da iako je bilo prostora da se samo 400 metara od postojeće magistrale isprojektuje i napravi alternativni putni pravac koji ne bi ugrožavao zaštićenu zonu, neko je odlučio da taj put ide baš kroz NP „Durmitor“ i baš pored samog Pošćenskog jezera".
„Danas se Predlogom plana taj dio puta izbacuje iz Parka, a tobože se štiti Pošćensko jezero time što se granica Parka proteže iznad jezera, a onda ga okružuje i nastavlja se odsijecanje tijela Parka. Dakle, ni 400 metara nijesu divljaci htjeli da pomjere trasu puta da bi se zaštitilo Pošćensko jezero i ispoštovala granica Parka i oni svečani, a u stvari licemjerni i lažni, dokumenti i strategije. Tako je Pošćensko jezero ostalo u NP, a pored njega ide glavni auto put cijelom dužinom. Tako se ne štite dragocijena nacionalna bogatstva. Ovo jeste vrh sramote i nemorala. Za nekoliko godina kad nepomenici nestanu vratićemo granicu Parka nazad, put ćemo zatvoriti i premjestiti ga da ne ugrožava Pošćensko jezero“, objašnjava Mitrović.
Prema njegovim riječima, tretman regionalnog arhitektonskog nasleđa je samo floskula koja ne znači ništa kada se zna da je upravo JPNPCG prije dvije godine srušilo jednu od rijetkih autohtonih primjera durmitorske kuće-brvnare. To je bila zgrada starog mrestilišta koju su pravili lokalni majstori tesanjem. Zamijenjena je montažnom neautentičnom zgradom iz Rožaja koja nema nikakve veze sa arhitektonskim nasljeđem Durmitora. Slično se radi i na drugim mjestima u Parku kao što je divlji objekat kafančine iznad Valovitog jezera uz koji je primaknuta raspala plastična prikolica za stanovanje. Ovi detalji su jasni pokazatelji dvoličnosti u zalaganju za plemenite ciljeve, ističe Mitrović.
„U predlogu plana se naročito naglašava mogućnost eksploatacije šume u NP iz razloga koje su i do sada odgovorna lica koristila za masovne ilegalne sječe šume. Paklena je namjera da se u zonama sa drugim stepenom zaštite probijaju šumski putevi. Šuma u NP „Durmitor“ postoji samo oko Crnog i Zminjeg jezera i u kanjonu Tare. I bez toga je ovaj predio ranijom pljačkom šumskog bogatstva razbijen šumskim putevima, ističe Mitrović i dodaje da je sramno i kriminalno predlagati izgradnju novih puteva kojima bi se devastiralo lice Parka i uništila draž divljine kanjona".
„ Svi razlozi i načini zloupotrebe i devastacije šume u Parku, koje su nepomenici koristili zadnjih decenija su navedeni ovde: sanitarna sječa (ali samo zdrave šume!), preprodaja vjetroizvala (koje su nastale jer su isti posjekli šumu na divlji način, koji je omogućio vjetru da se uvuče u šumu i obara stabla koja su dobrodošla za prodaju), prezrela stabla (dakle stabla koja su velike drvne mase i prečnika preko 1 metar – idealna za prodaju kao jeftina sirovina). Činjenica sa kojom obrađivači u Planu operišu, o velikim količinama osušene šume u regionu Golog brda, prema Vojnom naselju, jasno pokazuje da su „parkovci“ sjekli godinama zdravu šumu za prodaju, a da su ostavljali sušike i trulo drvo jer im nije bilo isplativo tj. trulovinu i sušike nijesu mogli prodati, napominje Mitrović.
O tome, kako kaže, govori i onaj čuveni skandal o 200 drvosječa od Danilovgrada do Stokholma! „Daleko gora je situacija u šumama NP „Durmitor“ nego u šumama gdje se drvo ekonomski eksploatiše! Niti u jednom izvještaju Javnog preduzeća se ne govori o troškovima uklanjanja trulih stabala i izvala iz šume. Trula stabla niko neće kupiti pa je to samo trošak - zato uklanjanje trulovine nijesu nikad ni radili. Na drugoj strani se stanovništvu onemogućuje korišćenje šuma po njihovom istrijskom pravu koje postoji od pamtivijeka i na svaki način im se pokušava podvaliti i oteti i ugroziti njihovo pravo, a najkvalitetnija šuma prodati za račun birokratije u JPNP CG, objašnjava Mitrović.
„Skandalozni primjer destrukcije prostora i šume u NP „Durmitor“ je javnosti poznat iz skandala Dragišnica predprošle godine, kada je potpuno divlje probijeno 16 kilometara puta kroz NP i pokrenuta sječa šume Dragišnice. Sve ovo govori da je donošenje planova samo maska za tobožnju brigu o dragocjenom prostoru, prirodnim draguljima, šumama, vodama i održivom razvoju, zaključuje na kraju saopštenja Milorad Mitrović, Izvršni koordinator , nevladine organizacije “Mreža NVO-a Sjevera”
