Umjesto po šljivi, malini i dobroj rakiji, Podgorina se, nažalost, ovih dana pročula po tome što je sin silovao majku. Dakle, po nečemu što se u ovom kraju ne pamti, što narod kaže, otkako je gavran pocrnio.
Mještani ne mogu da vjeruju da se u kući Petrovića tako nešto desilo, ali naglašavaju da sve to i ne čudi, jer je porodica Petrović odavno urušena. U njoj vladaju alkohol i poremećeni odnosi. Petoro djece država je Stanojki i njenom mužu oduzela, jer o njima nisu mogli da se staraju.
Sa mužem Milovanom izrodila je četiri sina i tri ćerke. Milovan je mnogo pio, alkohol mu je i došao glave, jer je pretprošle zime pijan pao u snijeg i tu se smrzao. A tek je bio petu deceniju napunio.
Vladimiru Petroviću (25) iz Dragijevice, istražni sudija Višeg suda u Valjevu Milan Aleksić odredio je pritvor do mjesec dana, jer je osumnjičen da je u noći između prošle subote i nedjelje dva puta, za tri sata, silovao svoju majku Stanojku (47). Sina je Stanojka policiji prijavila tek u utorak, jer, navodno, nije imala novca da ode u Osečinu.
Dok bludni sin ni nakon što se istreznio u policiji, kako kaže „ne zna šta se tačno dogodilo“ te noći, njegova majka, koja govori da je „čitavog života bila nečiji rob“, da „je nepismena“ i da je „rađala djecu za drugoga“, dosta smireno opisuje zločin svog najstarijeg sina:
Tek sam bila zaspala, kad je u moju sobu banuo Vladimir. Mislila sam da mu nešto treba, ali je odmah legao pored mene na kauč. Bunila sam se, opirala koliko sam mogla, ali uzalud. Vladimir me te noći dva puta silovao!
Za to vrijeme, u sobi pored spavao je mlađi sin Milan (23), koji, kaže, ništa nije čuo.
Petrovići su bili korisnici pomoći Centra za socijalni rad iz Osečine, čiji stručnjaci su procijenili da o petoro djece Stanojka ne može sama da se brine. Zato su usvojena, smještena u hraniteljskim porodicama, ili su u ustanovi za nezbrinutu djecu. Stanojka je, saznajemo, svu djecu rodila u valjevskoj bolnici, a poslednje, ćerku, koju je donijela na svijet neposredno po smrti supruga, još iz porodilišta su smjestili u hraniteljsku porodicu.
Porodična kuća Petrovića je u dubodolini, relativno daleko od prvih komšija. Stanojka i dva sina žive u prizemlju, u tri odjeljenja - velikoj odžakliji sa kuhinjom i dvije sobe. Stanojku smo zatekli kako sa zemljanog poda metlom čisti prašinu, dok se sa radija čuje muzika.
Stanojka, koju je zadesilo nešto najgore što može da se dogodi jednoj majci, ovako opisuje svoj život:
- Živimo baš teško. Imamo malo zemlje, a sinovi ono što u nadnici zarade istog dana potroše u kafani. Mlađi, doduše, nešto para i donese kući, tek da preživimo. Stariji nikad dinara nije donio. Sve pare dao je za rakiju. Vladimir me je i tukao, ali ga nisam prijavljivala policiji. Bilo mi žao, ipak mi je sin. Ali nisam očekivala da će ovako nešto da uradi, da siluje majku koja ga je od kilo mesa othranila. Morala sam da ga prijavim. U policiji u Osečini kritikovali su me što ga za silovanje nisam odmah prijavila. Nisam mogla, jer nisam imala para da platim prevoz do Osečine.
A GDJE DA ODE? Stanojka je osoba koja nema dodir sa realnošću, odnosno nema uvid u svoje postupke i ponašanje. Primjećuje se i odsustvo emocija. Sama porodica je specifična, u njoj vlada hronični alkoholizam, nasilje. Oba sina piju, ne rade, već nadniče povremeno, a svaki dinar što steknu ode za rakiju - saznajemo u Centru za socijalni rad:
- Cio život provela je uz muža alkoholičara, koji je maltretirao i rađala je djecu koju nisu mogli da podižu. Sa njom su, naposletku, ostala samo dva najstarija sina, koji su takođe nepismeni, u školu nisu išli. Pošli su očevim stopama. Piju, a vjerovatno se prema majci ništa bolje od njega ne ophode. Mnogi će reći, što je trpela takav život? A gdje da ode?
(Izvor:Večernje novosti)
